1. nedjelja Došašća

Drage sestre i draga braćo,

 

slavimo prvu nedjelju došašća. Ulazimo u posebno vrijeme, malo drugačije od vremena kroz godinu u kojem smo bili do sada. Vidimo i neke vanjske promjene u crkvi, na primjer: promijenila se i boja liturgijskog ruha iz zelene u ljubičastu, orgulje će svirati nešto tiše i mirnije, promijenit će se i pjesme koje ćemo pjevati, crkva će biti nešto manje okićena nego inače… Sve su to vanjski znakovi koji nam pomažu da bolje razumijemo ovo vrijeme koje je pred nama.

Znamo, a i sama riječ nam to govori, vrijeme došašća vrijeme je u kojem netko dolazi, to jest, u kojem nekog ili nešto čekamo, očekujemo.

Mi danas znamo koga to čekamo, mi znamo tko nam dolazi, mi znamo kome se veselimo. Slušatelji proroka Jeremije iz prvoga čitanja znali su da je to netko, Mesija, spasitelj, ali nisu znali tko će to biti, kada će to biti i kako će to biti. No, dobili su nadu i dobili su vijest, uputu da očekuju oslobođenje tj. spasenje od ropstva. Iz loze Davidove niknut će izdanak koji će činiti pravo i pravicu u zemlji. Dakle, veliki kralj David dobit će potomka koji će postati židovski kralj. Tada je to shvaćano kao zemaljski kralj, prošle nedjelje smo čuli i objasnili o kakvom se to zapravo kralju i kraljevstvu radi. I to je slika Jeruzalema. Danas je jasno da je to nebeski Jeruzalem, nebesko kraljevstvo. Taj Jeruzalem živi spokojno.

U naše vrijeme imamo tu milost da svake godine dočekamo toga kralja, da proslavimo njegov dolazak na zemlju, utjelovljenje, silazak, to saginjanje Boga prema nama. Svake godine spremamo se za dolazak Isusa Krista. Spremamo se za dolazak kralja, ali ne zemaljskog kralja, ne kralja koji će dokidati zemaljske vlasti ili se uključivati u politiku i zemaljske vlasti. To nije bila njegova želja ni namjera. Čuli smo već: Bogu Božje, caru carevo. Kralj je to kojega mi priznajemo kao kralja naših srca, kralja koji nam je uzor života, kojemu se jedino klanjamo i kojega nasljedujemo. Kralj je to koji je vođa života. Ostale vlasti dolaze i prolaze, nebeska vlast je od vijeka do vijeka. Vlast je to koju možemo i ne moramo priznati. To nije prisilna vlast i nema mehanizme koje imaju zemaljske vlasti. Niti ih želi. To je vlast kojoj je jedini zakon ljubav. Takvoga kralja dakle čekamo, i za takvu se vlast zapravo spremamo. Ne možemo i ne smijemo zanemariti današnji psalam koji smo čuli: Pokaži mi Gospodine, putove, nauči me svojim stazama, pouči me, grešnike Gospodin na put privodi, uči malene putu svojemu i na kraju opet divan zaključak: Sve su staze Gospodnje ljubav i istina. SVE SU STAZE LJUBAV I ISTINA. To je, možemo slobodno reći, kratki putokaz, smjer, itinerar našeg puta kroz ovo došašće. Jer psalam čak i govori takvim rječnikom; nauči me stazama, vodi me, grešnike na put privodi, staze su ljubav i istina. Vidimo da se radi o nekom putu, putovanju. I to je naš put u ovome došašću. Takav bi trebao biti naš put u došašću.

Očekujemo našega kralja, kralja kraljevstva o kojem smo slušali i prošlih nedjelja i o kojem malo prije razmišljali. Kralj je to ljubavi, kralj našega srca. I u tom kontekstu nije važno na kojem mjestu živimo i u kakvom političkom okruženju živimo. Svi smo u istom kraljevstvu s istim kraljem ma gdje na svijetu bili. I zato se i naša Crkva zove univerzalna i katolička. Proteže se po cijelom svijetu.

I Pavao nam u poslanici Solunjanima govori slične stvari. Dao Gospodin da rastete i obilujete u ljubavi. Učvrstio vam srca da budu besprijekorno sveta… Čujemo da današnja čitanja i psalam daju jako lijepi i konkretan uvod u vrijeme koje započinje, u vrijeme koje je pred nama. I vrlo se lako može iščitati za što i kako bismo trebali iskoristiti ovo vrijeme koje je pred nama. Vidimo da se opet, kao što je i prošlih nedjelja izravno ili neizravno bilo, ponavlja motiv ljubavi. Sve nam ovo vrijeme služi da rastemo i obilujemo u ljubavi i da budemo sveti pred Bogom.

Zašto? Da bismo dočekali kralja, Sina čovječjega onako kako se to takvom kralju i dolikuje. Neće biti naš kralj i ne možemo ga nazivati svojim kraljem ako ne prihvaćamo i njegove upute za život. Pazeći dakle kroz vrijeme došašća da se spremimo za dolazak Isusa Krista možemo, kao što i u evanđelju piše, uspraviti se i podići glave. Oni samo koji žive kao što nam današnja riječ govori, u ljubavi i istini, moći će podići glave i uspraviti se. Zato dakle, nije nam vrijeme dano bez razloga, vrijeme nam je dano upravo zato da rastemo u ljubavi. Tzv. jako vrijeme došašća dano nam je da naglasi tu našu životnu zadaću i da se spremimo za dolazak Isusa Krista. I zato nam čitanja upravo daju takve riječi i pozivaju nas na spremnost. Kaže Isus u evanđelju budni budite i u svako doba molite. Nemojmo olako shvaćati i prečuti takve riječi. Ništa nije bez razloga zapisano ili rečeno. Braćo i sestre, brate i sestro! Rastimo u ljubavi da bismo mogli uspraviti se i podići glave kada dođe Isus Krist.


Ispis   E-mail