25. nedjelja kroz godinu

ISUS KRIST – VELIKAN LJUDSKOGA RODA

Mudr 2,12.17-20; Ps 54,3-6.8; Jak 3,16 – 4,3; Mk 9,30-37

Uvod

            Izraelski narod imao je mnogo velikaša i prvak koje povijest i dan danas bilježi. Jedan od najvećih izraelskih prvaka bio je Mojsije. Njemu se Gospodin Bog u obliku gorućega grma na sinajskome brdu ukazao i objavio mu svoje presveto Ime te mu zadao misiju izvođenja Izraelaca iz egipatskog ropstva. I zaista, Mojsije je učinio kako mu Je Gospodin rekao te uspio u toj misiji. No, kasnije se ogriješio o Gospodina  te nije mogao ući u Obećanu zemlju, već je narod uveo njegov nasljednik Jošua, također jedan od velikih izraelskih velikana. Kasnije su Izraelci i očekivala da će jedan poput tih velikana biti i Krist-Mesija-Pomazanik. To su očekivali i Isusovi učenici.

Događaj na gori

            Da je Isus jedan u nizu takvi velikana imali su priliku doživjeti apostoli Petar, Jakov i Ivan kada se Isus preobrazio na gori Taboru. Apostoli su vidjeli slavu Božju te Mojsiju i Ilija kako su razgovarali s Isusom. Uvjerili su se da je Isus zaista Krist, velikan (usp. Mk 9, 2-10).  Nakon toga je Isus i istjerao gluhonijemog demona iz dječaka te su se još više uvjerili da Isus jest velikan. No, nakon toga, bilježi nam sveti Marko u svojemu evanđelju, krenuli su u Galileju.

U  Galileji

            Galileja je Isusova rodna pokrajina jer u toj pokrajini se nalazi Nazaret, Isusov dom. Ona se nalazila na sjeveru Izraela. Tu su se nalazili i drugi znameniti gradovi poput Cezareje Filipove, Kane Galilejske, Tiberijada, Kafarnaum, Korozajin… Ta pokrajina je bila vrlo plodnoga tla pa su to uspijevale masline, pšenica, ječam i grožđe, a u toj pokrajini se nalazi i Galilejsko jezero koje je bilo vrlo bogato ribom te su se ljudi bavili i ribarstvom.  Zaista vrlo prekrasno mjesto. I kroz prekrasna polja i maslinike prolazio je naš Gospodin sa svojim učenicima. I u tako idiličnom okruženju rekao je nešto vrlo teško: „Sin Čovječji predaje se u ruke ljudima. Ubit će ga, ali će on, ubijen, nakon tri dana ustati (Mk 9, 31).“

Učenici se boje pitati

            Učenici nisu razumjeli Isusov navještaj svoje muke. Ta maločas su vidjeli ga u božanskoj slavi, vidjeli su da je istjerao strašnog demona, a sada govori da će biti ubijen. No, osim što ga nisu razumjeli, nisu htjeli ga ni pitati. Često i mi kršćani se bojimo Gospodina pitati kada nam je nešto nejasno u životu. Tako neki kršćani radije traže odgovore kod kvazi liječnika, nego kod Boga živoga.

U Kafarnaumu

            I tako su došli u galilejski grad Kafarnaum gdje je bila i kuća apostola Petra. Vjerojatno je ta kuća bila manjih dimenzija, sveg 4m2, građena po običaju onoga vremena od granja i šiblja premazani blatom i glinom. Krov pak je bio ravan, a na krovu su se ljudi odmarali, sušili rublje, vodili razgovore i promatrali život na ulici. Prozori su bili mali, a između otvora je bila drvena rešetka na koju se za hladnih dana stavljala poluprozirna koža. Dakle, u jednu takvu kuću, ušao je Gospodin Isus sa svojim apostolima. Bilo bi zanimljivo vidjeti kako su uopće mogli svi stati u tako malu prostoriju, no možda su bili i na krovu-terasi.

            Isus je potom upitao apostole:  »Što ste putem raspravljali?« No, oni su zašutjeli jer su raspravljali tko je među njima najveći. Naime, ako je Isus – Krist, onda on treba svoje pomoćnike koji će vladati po Izraelu. Tako su oni razmišljali, ali su i znali da Isus ne odobrava takav način pa su zašutjeli.

Pravi velikani

            Isusu nije bilo potrebno da mu kažu što su razgovarali po putu jer On pravi Bog ve znade. Stoga im je pokazao tko je najveći na primjeru. Uzeo je djete koje je bilo s njima u kući, postavio ga u sredinu, zagrlio ga te im rekao: „Tko god jedno ovakvo dijete primi u moje ime, mene prima. A tko mene prima, ne prima mene, nego onoga koji mene posla.“ Eto, tko je najveći. Onaj koji poput djeteta ima nevino srce i razmišljanje. Djeca se ne bore za vlast i čast, djeca ne žele vladati nad drugima, već djeca se igraju, lako sklapaju prijateljstva, jako su privržena roditeljima, kada ih nešto boli odmah traže utjehu od majke i oca, te su iskrena. To su pravi velikani. Da smo mi kršćani barem zauvijek takvi, nevini, radosni, prijateljski, da se utječemo Bogu i da mu trčimo kao ocu, da volimo Crkvu kao majku, da smo iskreni, tda bi svi bili velikani u Božjim očima.

Zaključak

            „Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj!“ Tko je, dakle, najveći velikan u ljudskome rodu? Upravo Isus Krist koji je svoj život posvetio služenju ljudima, koji je bio nevin i bez mane, koji nas je podučio pravoj ljubavi i spasio nas od demona i smrti. On je svojom služenjem nadišao sve velikane, čak i Mojsiju i Jošuju. Naime, Mojsije nam je dao 10 zapovijedi, a Isus Krist zapovijed ljubavi. Jošua je uveo samo jedan narod u običnu zemlju, a Isus Krist  sve ljude uvodi u vječnu domovinu koja je savršena. Stoga, i mi budimo poput Isusa Krista, služimo jedni drugima i budimo poput djece da nas Isus Krist uvede u svoje kraljevstvo, tako neka bude. Amen.

 


Ispis   E-mail