NEDJELJA KRISTA KRALJA

Draga braćo i sestre!

Slavimo nedjelju Krista Kralja. Posljednja je to nedjelja u liturgijskoj godini. Nedjelja je to u kojoj nam čitanja govore o posljednjim vremenima. Iako smo se prošlih nedjelja približavali ovom trenutku danas je vrhunac, simboličan kraj vremena. Znamo otprije da na kraju vremena dolazi Krist Kralj, to smo danas čuli u prvome čitanju; Danijel prorokuje da s oblacima nebeskim dolazi Sin čovječji. Njemu će biti predana sva vlast, čast i kraljevstvo. Vlast će njegova biti vječna i kraljevstvo će njegovo biti vječno. Upravo to danas slavimo. To kraljevstvo koje ima doći. I Kralja toga kraljevstva.

Nama ljudima to je teško za shvatiti, to je kraljevstvo koje nije od ovoga svijeta, nije ništa slično kraljevstvima, vlastima i državama koje mi poznajemo. No, koristimo slike iz naših života i povijesti kako bi lakše shvatili što nam to Isus pokušava reći.

Čak ni Pilatu u današnjem evanđelju nije jasno što to Isus pokušava reći tj. za što ga to točno Židovi pokušavaju optužiti. A Židovi su jako dobro promislili s kakvim optužbama trebaju doći pred Pilata da bi ga ovaj osudio. Da su pred Pilata došli samo s religijskim motivima ne bi imali puno uspjeha. Pilat je bio Rimljanin, nije bio Židov i nije ga bilo previše briga za židovsku vjeru. Židovi su Isusu najviše zamjerali ono što je govorio o njihovom Bogu; to se nikako nije uklapalo u njihovo naučavanje, čak su to nazivali bogohuljenjem i morali su, uvjereni da Isus huli, njega maknuti odnosno smaknuti. No, oni nisu imali tu vlast. Židovski narod i Jeruzalem su pod rimskom upravom. Vlast drži Rimsko carstvo. Najlakše što su Židovi mogli tada učiniti je optužiti Isusa za državni udar. Reći da se pokušava zakraljiti za novoga židovskog kralja koji je potencijalna opasnost za Rimsko carstvo. Pilat je na takvu optužbu morao reagirati jer mu je posao bio brinuti se za mir i sigurnost okupiranog židovskog područja. Naravno da je i Židovima bilo u interesu da se oslobode rimske vlasti, ali u ovom slučaju im je koristio Isusov naziv „kralj židovski“ kako bi uvjerili Pilata da Isus ima političke ambicije, a na to je Pilat po službi morao reagirati, jer je takav Isus bio opasnost za rimsku upravu u zemlji.

Što je to Isus propovijedao da je shvaćen kao politička opasnost? Propovijedao je protiv svake diskriminacije, propovijedao je o ljubavi, o praštanju i pomirenju. To vlastima nikako nije pasalo, jer je tadašnja vlast funkcionirala upravo na nejednakosti, na diskriminaciji... I zato je shvaćen kao potencijalna prijetnja. Shvaćen je kao potencijalni revolucionar koji bi mogao narušiti tadašnji politički poredak. I to su tadašnji Židovi primijetili i to su iskoristili pred rimskom upravom.

No, mi danas znamo da se Isus ni u kojem slučaju nije htio miješati u političku vlast. On je propovijedao o svojem, nebeskom kraljevstvu, o onom kraljevstvu koje dolazi nakon svih zemaljskih kraljevstava i vlasti. O onom kraljevstvu u kojem neće biti diskriminacije, staleža i robova. O onom kraljevstvu u kojem ćemo svi biti jednaki. I zato je rekao, caru carevu, a Bogu Božje. Ljubav, praštanje i jednakost su ono Božje, a novac, porezi, suci, tamnice – to je carevo. Isus je propovijedao o vremenu u kojem to ništa neće više postojati, već će postojati samo jedan kralj, a to je Bog. I samo jedan zakon, a to je ljubav.

Kaže psalam: Ma bjesnjeli puci, rušila se carstva – kad glas njegov zagrmi, zemlja se rastopi.

Danas, dragi vjernici, slavimo upravo to – svijest da će sva zemaljska kraljevstva jednom prestati - rušit će se carstva, čak će i zemlja prestati, ali će glas njegov ostati. To jest, on će jedini ostati. On, jedini kralj. Slavimo kralja toga kraljevstva za koje smo se prošlih nedjelja trudili ostvarivati ga ovdje na zemlji. Kraljevstva u kojem smo svi jednaki, u kojemu je jedina mjera koja je važna ona ljubavi prema bližnjemu. Ljubavi prema Bogu i bližnjemu. To je jedini zakon koji cijelo vrijeme stoji i koji će ostati vrijediti.

Nemojmo zanemarivati te Isusove riječi. Dvije zapovijedi ljubavi; ljubav prema Bogu i bližnjemu, zapovijedi su o kojima visi SAV DRUGI ZAKON! Sve, ali sve što je napisano u Svetome Pismu visi o te dvije zapovijedi! Znamo zašto? Zato jer je pisac Svetoga pisma Bog, a Bog je ljubav! Prilično jednostavno.

Ljubav je zakon, ljubav je ustav, ljubav je kralj kraljevstva Božjega. Zato, drage sestre i draga braćo, možemo živjeti u kraljevstvu Božjem već danas i dočekati Krista Kralja savršeno spremni. Ljubimo Boga i ljubimo bližnjega. Spremajmo ovu našu prekrasnu zemlju za dolazak kralja.

Ne da mu samo zemlja bude lijepa, nego da njegov narod bude dostojan takvoga Kralja. Kakav je Kralj, neka takav bude i njegov narod.

Prisjetimo se danas tko je naš nebeski Kralj. I kakav narod takav Kralj zaslužuje!

Amen.


Ispis   E-mail