Post 3, 1-8, Ps 32, 1-2.5-7, Mk 7, 31-37.

Alojzije kardinal Stepinac, zagrebački nadbiskup, rođen je 08.V.1898. u Brezariću, župa Presvetog Trojstva u Krašiću. Kao dječak bio je osjetljiv za pravdu, radišan, miroljubiv i poslušan. Naime, negova obitelj je bila dobrostojeća te su imali jednoga slugu. Taj čovjek bio je duševno nerazvijen, ali je radio sve što mu se reklo. Zauzvrat ga je dječak Alojzije svaku nedjelju obrijao i uredio kako bi mogao uredno doći na sv. Misu. Nakon četiri razreda u pučkoj školi u Krašiću, 1909.g. postao je pitomac Nadbiskupskog konvikta u Zagrebu kao kandidat za svećeničku službu.

Bio je mobiliziran tijekom Prvoga svjetskoga rata te je poslan na Talijansku frontu gdje je bio ranjen i zarobljen. Potom se priključio jugoslavenskim doborovoljcima te bio poslan u Solun. 1919.g. radi na roditeljskom imanju. Jednom se vozio na kolima i vidio jednu ženu kako osi ogromno breme drva. Zaustavio je konje i sišao s kola kako bi pomogao nevoljnoj ženi. Tada je vidio da je to njegova daljnja rođakinja koju je muž istjerao. Sažalio se nad njom te je nagovorio oca da ju primi u kuću poradi kršćanske ljubavi.  Nije želio isprva postati svećenik jer su ga sablažnjavali mnogi loši svećenički primjeri pa je radije upisa Agronomski fakultet. No, ipak je svećenički poziv u njemu bio sve snažniji te je 1924.g. bio poslan u Rim gdje je završio teološke i filozofske studije te je 26.X.1930. zaređen za svećenika. 1931.g. vratio se u Zagreb gdje je bio prvo biskupski ceremonijar, a nakon toga bio je zadužen za Karitas. Vrlo se isticao u zalaganju za siromašne i obespravljene.

1934.g.postao je nadbiskup koadjutor nadbiskupu Antunu Baueru, a to znači da ga je imao pravo naslijediti, što se i dogodilo 1937.g. 1935.g. Alojzije Stepinac dijelio je i sv. Potvrdu u našoj župi Nedelišće. Kao nadbiskup je osnovao mnogo župa i brinuo se za vjerski život nadbiskupije. Za vrijeme Drugog svjetskog rata pomagao je izbjeglice i prognanike, zauzimao se za Srbe i Židove. No, ipak nakon rata su ga komunisti lažno optužili te zatvorili u zatvor u Lepoglavi. 1951.g. bio je pušten u Krašić u kućni pritvor. U Krašiću je tada bio župnik vlč. Josip Vraneković koji je prethodno bio kapelan u Nedelišću.

Papa Pio XII. 1952.g. je nadbiskupa Stepinca imenovao kardinalom svete Rimske Crkve.

Župnik Vraneković je proveo s njim te posljednje godine života, a nadbiskup je umro 10.II.1960. od posljedice raznih bolesti koje je imao zbog trovanja u zatvoru. Papa Ivan Pavao II. 1998.g. na Mariji Bistrici proglasio ga je blaženim, nakon mnogih čuda koja su se dogodila njegovim zagovorom. Molimo se da uskoro bude proglašen i svetim. Alojzije kardinal Stepinac primjer je ljubavi prema Bogu i čovjeku te Crkvi i domovini. Zaštitnik je naše Varaždinske biskupije.

Draga braćo i sestre!

                Lik i djelo bl. Kardinala Stepinca nam pokazuje da je kršćanin čovjek za Boga i od Boga te za Crkvu i od Crkve.

  1. Za Boga. U centru života bl. Alojzija Stepinca ali i u centru ovoga našega promišljanja nije čovjek, nego Bog. Bog koji je u osobi Isusa Krista uzdigao palog i prevarenoga čovjeka. Slušali smo u prvome čitanju iz Knjige postanka kako je zmija koja je simbol đavla, prevarila Adama i Evu. U evanđelju pak smo slušali kako je Gospodin Isus izliječio jadnog čovjeka, mucavca. Izliječio ga je nasamo. Kaže sveti evanđelist Marko da je u mucavca utisnuo svoje prste. Dakle, Božje djelovanje je ako baš želimo silno, bolno, ali ipak ljekovito. Nadalje sveti evanđelist kaže da je Gospodin pljunuo. Moramo znati da pljuvačka se smatrala slikom Duha Božjega. Potom je Gospodin upravio pogled prema nebu, što znači da je u zajedništvu s Ocem, a nakon toga uzdahnuo To je jedini put u Novome zavjetu da se spominje riječ uzdahnuti. Uzdahnuti pak označava prepustiti se Duhu Božjemu, svoj Duh spojiti s Božjim. I nakon toga Isus govori: „Effeta!“ što znači: „Otvori se!“. I potom je gluhonijemi mucavac počeo razgovijetno pričati. Ovaj primjer iz svetoga evanđelja možemo povezati sa životom bl. Alojzija Stepinca. On se dao dotaknuti od Duha Božjega, on je dopustio Bogu da ga izliječi, on je dopustio Bogu ga vodi kroz život. Taj život nije bio lagan, ali Bog mu je dao snage da izdrži. Nas bl. Alojzije Stepinac vodi k Bogu kao što su učenici doveli Isusu toga gluhonijemog mucavca. I zato dopustimo Bogu da nas dotakne u ovoj presvetoj euharistijski žrtvi te nas izliječi od duhovne gluhoće na Božju riječ i nijemosti tj. straha od propovijedanja Božje riječi.
  2. Za Crkvu Božju. Kaže psalmopojac sveti David: „Blažen onaj kome je zločin otpušten, kome je grijeh pokriven!“ Bl. Alojzije Stepinac bio je svjestan da je samo čovjek, ali čovjek koji ima svoju svrhu na zemlji unatoč slabostima i grijehu. Ali ljudske slabosti i grijehe je Krist uzeo na sebe svojom smrću na križu i svojim uskrsnućem. Kršćanin se stoga ima razloga radovati jer po Kristu su nam grijesi otpušteni. I ta zajednica u kojoj su blaženici koji imaju mogućnost biti slobodni, zove se sveta Crkva. Zbog njezina blažena stanja i Božanskoga porijekla, ona je oduvijek bila meta napada od strane đavla i njegovih slugu, od strane poganskoga svijeta. Pogani u blaženikovo vrijeme su bili komunisti koji su htjeli Stepinca odvojiti od punog zajedništva sa svetom Rimskom Crkvom. A blaženik je dobro znao da izvan te Crkve nema spasenja, nema oproštenja grijeha i ozdravljenja. Vidimo i danas da pojedini mediji te ove ili one osobe ili udruge ili institucije šire mržnju i laži na svetu Crkvu Božju. Naime, vrag se ne predaje te će on stalno rovariti dok ga Krist konačno ne pobijedi o svojemu drugome dolasku. Tada će napokon biti satrta ta zmija, neprijateljica ljudskog roda i otrov svijeta. Zato je važno da kršćanin se ne ponaša kao da je nekakav privatnik. Kršćanin nije kršćanin sam za sebe, nego za svetu Crkvu Božju, ali i za pogane koje je dužan privoditi Bogu. Ta sveta Crkva Božja ima svoja pravila koja su jasno božanska te ih se trebamo držati. Jedino na taj način ćemo doći do kraljevstva Božjega u kojemu je već naš blaženik kardinal Alojzije Stepinac.

Draga braćo i sestre!

Za Boga živjeti i od Boga živjeti. Za Crkvu Božju živjet i od Crkve Božje živjeti. To je ono što nam blaženi Alojzije Stepinac poručuje. Nemojmo se prestrašiti napada od ovoga svijeta, nemojmo se dati mržnji ako netko je protiv nas. Radije gledajmo na protivnke Božje i protivnike svete Crkve kao na gluhonijeme mucavce, na one koji nisu u mogućnosti čuti Boga ni nas. Naš zadatak je da naše protivnike, da pogane današnjice, da naše kompletne obitelji, dovodimo Bogu koji će im onda reći: „Effeta!“ Ako pitate kako ćemo to učiniti? Vrlo teško ali opet nije nemoguće. Ako ćemo živjeti za Boga i od Boga, ako ćemo živjeti za Crkvu i od Crkve, tada ćemo ispuniti taj zadatak. U tome neka nam pomogne zagovor bl. Alojzija Stepinca, BDM Bogorodice i svetoga Josipa, tako neka bude. Amen!