ISUS KRIST I ZAKON

Sir 15, 15-20, Ps 119, 1-2.4-5.17-18.33-34, 1Kor 2, 6-10, Mt 5, 17-37.

                Rimski car Dioklecijan je 303.godine donio zakon po kojemu svi kršćani Rimskoga Carstva moraju žrtvovati žrtvu rimskim bogovima, koji jasno nisu ni postojali. I bilo je kršćana koji su se bojali za svoj zemaljski život te su se držali zakona, a na taj način su sami sebe ekskomunicirali iz Crkve. No, bilo je kršćana koji su pod cijenu svojega života ostali vjerni svetoj Crkvi i jedinome pravome Bogu. Među njima je i jedna djevojčica po imenu Eulalija koja je živjela  u Barceloni. Imala je samo dvanaest godina kada su je doveli pred suca da se odrekne svete vjere. Htjeli su je prestrašiti na način da su joj pokazivali najokrutnije sprave za mučenje. Ali ona se nije ničega bojala. Rađe je bila poslušna Božjemu zakonu, nego li ljudskome. I kaže legenda da su joj tri anđela došla u pomoć kako bi je ohrabrili i utješili. Prvi anđeo joj je rekao neka trpi za Gospodina Isus jer je on voli neizmjernom ljubavi. Drugi anđeo joj je rekao neka trpi jer će uskoro biti zbog toga na nebu. Treći anđeo joj je rekao neka trpi jer će svojom postojanošću i primjerom spasiti mnoge duše. I zaista je ona pretrpjela najteže muke poradi Gospodina Isusa nakon čega joj je odrubljena glava. Kasnije je proglašena svetom .

Draga braćo i sestre! Ovaj primjer smo istaknuli kako bi pokazali što je za kršćanine Božji zakon, a što ljudski. Ljudski zakoni su više puta nepravedni. I sami smo svjedoci da ima mnogo nepoštenih zakona ili čak nepravednih. Tako državni zakon dozvoljava rad nedjeljom, a znamo da Božji zakon to ne dopušta. Državni zakon dozvoljava abortus, a znamo da Božji zakon to ne dopušta. Državni zakon dopušta istospolne zajednice, a znamo da Božji zakon ne. Znamo da državni zakon dozvoljava i izvanbračne zajednice, a Božji zakon ne. A zašto Božji zakon to ne dozvoljava, a državni zakoni dozvoljavaju? Bog, naime, želi sreću za čovjeka, a državni zakon da se udovolji nekim interesnim skupinama. Sveti David, psalmopojac, kaže: „Blaženi oni kojih je put neokaljan, koji hode po Zakonu Gospodnjemu! Blaženi oni koji čuvaju propise njegove, čitavim srcem njega traže!“ Dakle, blago onim ljudima koji drže do Božjega zakona. Božji zakon je sažeti u Deset Božji zapovijedi, Osam Božjih blaženstava ili jednostavno u Dvije zapovijedi ljubavi. Gospodin Isus je rekao da nije došao ukinuti Zakon, nego ga ispuniti. I on se u svojem govoru, što smo slušali u svetome evanđelju, referira na Božje zapovijedi koje govore o srdžbi, preljubu i rastavi, osvete i ljubavi prema neprijatelju. Danas ćemo primijeniti Isusove riječi za nas ljude ovoga vremena kroz četiri Isusovih Zakona.

  1. Zakon o srdžbi. Gospodin govori: „Čuli ste da je rečeno starima: Ne ubij! Tko ubije, bit će podvrgnut sudu. A ja vam kažem: Svaki koji se srdi na brata svoga, bit će podvrgnut sudu.“ Iz ovoga možemo zaključiti da srdžba na bližnjeg je uopće neopravdana. Bog ne tolerira našu srdžbu na našu braću ni iz kojega razloga. Nemamo se pravo srditi ni na naše najveće neprijatelje, a kamoli na naše bližnje. Svjesni smo da zbog naše bliže povijesti, mnogi ljudi su pretrpjeli poradi rata. No, nema smisla se srditi na ljude koji su nam činili zlo. Neki su nedavno bili srditi prilikom rukometnoga prvenstva na dotične prezentacije, na izbornike ili ove ili one. No, nema razloga ni ovdje za srdžbu. Neki ljudi su srditi nakon ostavinske rasprave na svoju braću, neki su srditi na svoje susjede (mejaše) zbog međa, neki zbog ovih ili onih ljudi koji su nam možda nešto ukrali ili učinili kakvu nepravdu. Gledajući ljudski, možemo naći opravdanja za našu srdžbu, no onda nismo kršćani. Onda smo pogani koji još nisu upoznali Božju ljubav i milosrđe. Kršćanin se ne smije srditi na bližnje jer Bog se prije svega može srditi na nas zbog naših grijeha. Kršćanin ne mrzi nikoga, već za svakoga Bogu žrtvuje svoju žrtvu. To je novost u Petoj Božjoj zapovijedi.
  2. Zakon o preljubu. Gospodin govori: „Čuli ste da je rečeno: Ne čini preljuba! A ja vam kažem: Tko god s požudom pogleda ženu, već je s njome učinio preljub u srcu.“ Dakle, nije samo preljub konkretan čin, nego i želja. Ljudi nisu nekakvi objekti da bi ih se tako promatralo. Sveta Crkva je zato uvijek naglašavala važnost pristojnog odijevanja i u muškaraca i u žena. Kao što je muškarcu grijeh ako ima bludne misli za neku osobu, istu tako je grijeh ženi ako svojim ponašanjem i odijevanjem to izaziva. Svjedoci smo kolika je snaga televizije i interneta po tom pitanju. Posebice, društvenih mreža. Zato je neizmjerno važno, poradi čednosti i čistoće srca, da se ne objavljuju svakakve fotografije da svi mogu gledati naša tijela, tj. nas same u intimnom smislu. Što je djevojka, žena ili mladić, muškarac čedniji, neće se svidjeti ovome svijetu, ali će se svidjeti Bogu.
  3. Zakon o rastavi. Gospodin govori: „Rečeno je također: Tko otpusti svoju ženu, neka joj dade otpusnicu. A ja vam kažem: Tko god otpusti svoju ženu - osim zbog bludništva - navodi je na preljub i tko se god otpuštenom oženi, čini preljub.“ Dakle, Bogu se gade rastave. Ako se i dogodi rastava, svaki supružnik je dužan živjeti dalje u vjernosti ženidbenom obećanju u vjernosti. Onaj tko si ponovno nađe nekoga, jasno, a ne može sklopiti više svetu ženidbu. Država mu to dopušta, ali Bog ne. I takvi postaju mrtvi članovi Crkve. Oni su pozvan onda da vrše pokoru i da trpe u suzdržavanju, kako bi mogli doći pred Gospodina. Kao što je mučenica Eulalija trpjela strašne muke, tako smo pozvani i mi trpjeti ovdje nepravdu poradi vječnoga života. U tome će nam Bog pomoći po svojim anđelima.
  4. Zakon o zakletvi. Gospodin govori: „Čuli ste još da je rečeno starima: Ne zaklinji se krivo, nego izvrši Gospodinu svoje zakletve. A ja vam kažem: Ne kunite se nikako!“ Kaže jedna priča kako je jedan čovjek vozio s konjima i kolima veliku količinu grožđa u kacama. Morao je proći kroz jednu uzbrdicu, no bilo je veliko blato te konji nisu mogli potegnuti. S čovjekom je bio njegov unuk, dječak od koji 10-ak godina. I djed je rekao naglas: „Ako konji sada potegnu do vrha brijega, kunem se da ću kupiti za svetište Majke Božje Bistričke tak veliku svijeću kako sam dug i širok.“ I isti čas su konji potegnuli i krenuli prema vrhu brda. Na to unuk pita djeda: „Djede, zar buš stvarno tak veliko svijeću kupili?“ A djed uvidi da je malo pretjerao te odgovori: „Nebum baš tak veliku svijeću kupil!“ I u taj čas konji opet zagreznu te se uzbune i bace djeda i unuka s kola, a kola se otkvače i zajedno s grožđem odu u ponor. Nije dobro se kleti i nije dobro od Boga praviti trgovca. Čovjek je onaj koji se Bogu moli i traži ga ponizno, a ne koji će htjeti Boga potkupiti i još k tomee ga htjeti prevariti. U tome jedino čovjek može sam sebe prevariti i propasti u ponoru vječnome.

Draga braćo i sestre, župljani župe Nedelišće!

                Niti srdžba, niti preljub, niti rastava, niti lažna zakletva se Bogu ne sviđa. Nasuprot, to je ogavno Bogu. Ako i ljudski zakoni takve stvari dopuštaju ili toleriraju, Božji zakon je drukčiji. Božji zakon želi nas učiniti sretnim, makar morali na ovome svijetu patiti. O tome nam je rekao i primjer svete Eulalije, mučenice, koja je odabrala Božji zakon zbog kojeg je umrla, ali tako proslavljena u Božjemu kraljevstvu. Tako i mi uvijek odabiremo Božji zakon, a ljudski samo onoliko koliko se podudara s Božjim. U tome neka nam pomogne zagovor BDM i svetoga Josipa, amen.