BOŽJA PROVIDNOST, A NE VRADŽBINE

Iz 49, 14-15, Ps 62, 2-3.6-9ab, 1Kor 4, 1-5, Mt 6, 24-34.

Draga braćo i sestre!

            Jedna djevojka zaljubila se u jednoga mladića. No, mladić nije odgovarao na njezine osjećaje te je djevojka bila vrlo nesretna. Otišla je k svojemu župniku da joj da savjet što i kako dalje. Župnik je djevojci preporučio strpljivost jer Bog za nju sigurno sprema nekoga drugoga. No, djevojci se nije svidio odgovor te je odlučila posjetiti seosku vračaru. Seoska vračara pak joj je rekla da mora kroz šest dana, svaku noć obići kuću gdje mladić živi, govoreći neke čarobne riječi i da šestu noć će mladić se zaljubiti u nju. Djevojka je bila presretna zbog toga i učinila je onako kako joj je vračara rekla. I zaista, šestu noć je mladić izišao van iz kuće te se zaljubio u djevojku. Počeli su živjeti zajedno, ali tada je nastao pakao za djevojku. Nije znala da mladić ima veliku sklonost prema alkoholu i da u takvoj situaciji je vrlo nasilan. Također je i kockao te trošio sve novce koje su zaradili. No, taj mladić ju poslije više nije puštao. Uvidjela je djevojka što se dogodi kad se igraš s vragom, a ne želiš vjerovati Božjoj providnosti. Nakon toga djevojka je opet išla k župniku i u svetoj Ispovjedi sve mu priznala, i potom dala služiti gregorijanske mise koje se služe kroz 30 dana svaki dan i nakon 30 dana odsluženih svetih Misa, djevojka se nekako izvukla iz toga pakla kojega je sama si spremila.

            „Ne možete služi Bogu i bogatstvu“ govori nam naš Gospodin. „Za riječ ‘bogatstvo’ (Isus) upotrebljava aramejski izraz Mamona, koja znači posjed, kapital, ono u što čovjek stavlja svoje povjerenje i sigurnost.“ Zato ćemo danas promišljati o Božjoj providnosti kao velikom našem bogatstvu, nasuprot vradžbinama koje su bogatstvo onima koji služe vragu.

  1. Božja providnost. Bog je vrhovni Gospodar svoga nauma, a da bi ga ostvario služi se svojim stvorovima. Stoga On daje ljudima mogućnost da budu njegovi suradnici i to po ljudskim molitvama, djelima ali i patnjama. Može nam se postaviti pitanje, a zašto je onda Bog dozvolio zlo u svijetu ili zašto nije stvorio savršeni svijet? Na ta pitanje je vrlo teško odgovoriti. Ipak, ostaje činjenica da je Bog stvorio slobodan svijet, a čovjek tu slobodu više puta zloupotrjebljava. Ali ipak Bog može u svojoj svemoći i providnosti, to zlo okrenuti na dobro. Za to imamo više primjera iz Svetoga pisma. Jedan od primjera je kad su Josipa njegova braća prodali u Egipat. Kasnije je Josip u Egiptu postao veliki upravitelj te je primio svoju braću u zemlju kako bi opstali, pošto je bila velika glad. Najveće zlo koje pak je čovjek učinio u povijest jest ubojstvo Sina Božjega koje je uzrokovalo grijesi svih ljudi; no ipak Bog je i to najveće zlo okrenuo u dobro za čovjeka jer je proslavio Krista uskrsnuvši ga od mrtvih i tako otvorio nama vrata raja. Ali ipak zlo i dalje ostaje zlo te zlo nikada ne može biti dobro.

Prorok Izaija nam je zapisao sljedeće riječi Božje: „Može li žena zaboravit svoje dojenče, ne imat sućuti za čedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neću.“ Dakle, nemojmo misliti da nas Bog zaboravlja. Ako nas svi ostave, Bog nas neće. On vjeran ostaje do kraja. I kada smo bolesni; to ima svrhu da u bolesti gledamo spasonosno trpljenje za spas naše duše. Ako u životu imamo velike brige; po tim brigama Bog nas želi spasiti. Ako u životu ostanemo bez ženidbenog druga; to je također ljekovito za spas naše duše. Treba se samo pouzdavati u Božju providnost. Pouzdanje u Božju providnost sastoji se, dakle, od strpljenja, molitve i dobrih djela.

  1. Vradžbine. „Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu zla njegova.“ Govori nam Gospodin. Vradžbine nastaju upravo zbog nestrpljivosti i želje za znanjem o budućnosti. Čovjek bi htio znati što će biti sutra, a da nije danas proživio dan korisno i po Božjemu. No, čovjeka često hvata malovjera. Malovjera jest nedostatak povjerenja u Boga. I u takvim trenucima neki ljudi se okreću vragu koji nudi znanje o budućnosti, koji nudi brze lijekove za sve stvari, a ustvari on ljudima laže te ih vara. On ne želi čovjeku dobro, nego zlo. Stoga, vražja posla su vjerovanje u horoskop, vražja posla su priklanjanje sektama, vražja posla su posjećivanje i nazivanje vračara i gatara, vražja posla su prizivanje mrtvih na okultni način, vražja posla su proklinjanje i želja da se dogodi zlo drugome. Kršćanin se bori protiv vradžbina te ne može biti na njih ravnodušan. Kršćanin neće čak ni čitati horoskop, kršćanin neće koketirati sa sektama, kršćanina ne posjećuje i ne naziva vračare i gatare, kršćanin ne proklinje i ne želi zlo nikome. Ako pak slučajno smo u nešto od toga upali, potrebno je ispovjediti se, učiniti veliku i tešku pokoru, te vjerovati u Božju providnost.

            Draga braćo i sestre!

„Tražite najprije Božje kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve drugo nadodat će vam se“ govori nam naš Gospodin Isus Krist. Tražiti Božje kraljevstvo pak znači biti aktivan, angažirati se u Crkvi. Onaj tko je angažiran u Crkvi je čovjek koji vjeruje u Božju providnost i koji se bori protiv vradžbina. Tražimo pravednost Božju, znači ostati vjeran Bogu, a sve ostalo; dakle, zdravlje, jelo i pilo, odjeća i ostale životne potrepštine će nam se nadodati tj. zaslužit ćemo ih ako ćemo raditi i vjerovati u Božju providnost. U tome neka nam pomogne zagovor BDM i sv. Josipa, amen!