O NAPASTOVANJIMA I ZAVOĐENJIMA

Post 2, 7-9; 3, 1-7, Ps 51, 3-6a.12-14.17, Rim 5, 12-19, Mt 4, 1-11.

Draga braćo i sestre!

            Rekao je monah Izidor iz Skitije: „Od svih duhova najgori je onaj koji slijedi vlastito srce, tj. vlastite misli umjesto zakona Božjega. Na kraju takav će čovjek biti rastužen jer nije upoznao otajstvo niti pronašao put svetih kako bi išao njime.“ Zaista je najgore napastovanje, najgori zloduh kojega ima čovjek slijediti vlastito srce, a ne zapovijedi Božje. To su učinili Adam i Eva, to su činili mnogi ljudi u povijesti, a to čine danas i mnogi kršćani. Gospodina Isusa je Satan htio zavesti na jedan prefrigan način jer nije od Isusa tražio da učini nekome nekakvo zlo. No, Gospodin Isus prepoznao je da su to zavođenja đavolska te im se odupro. Danas ćemo zato promišljati s jedne strane o napastovanjima, a s druge strane o zavođenjima koje danas imamo.

  1. Napastovanja. Đavao čovjeka napastuje kao što je napadao Gospodina Isusa. Imamo zapisana tri napastovanja, a broj tri označava puninu, stoga neki teolozi govore da je Isus bio cijeli svoj život napastovan tim napastima; materijalna napast, religiozna napast i vladalačka napast. Svaki kršćanin je u napasti da svoje materijalno dobro proglasi svojom sigurnošću. Tako vidimo da mnogi kršćani razmišljaju vrlo materijalistički, pa čak i svećenici. Važno je imati stan, posao, auto, prijatelje, obitelj. Rekli bi sve je to normalno i potrebno. I jest, no ako samo o zemaljskim stvarima promišljamo i za njih živimo tada smo podlegli napasti. Lijek protiv materijalne napasti, tj. kako otjerati satana materijalizma jest: živjeti po Božjim zapovijedima i blaženstvima. Znamo pak da zapovijedi na prvo mjesto stavljaju odnos prema Bogu. To je ono što Gospodin govori: „Ne živi čovjek sam o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.“ Svaki kršćanin je u napasti da podlegne i religioznoj napasti. To je napast religioznog samozadovoljstva, mehaničkog obavljanja nekih gesta i riječi, a bez osobnog iskustva Boga. Koliko ljudi redovito dolazi na svetu Misu, koliko ljudi redovito se moli, a koliko ljudi je zaista susrelo pravoga Boga? Lijek protiv religioznog napastovanja jest pokora. Ušli smo u vrijeme Korizme kada nas Crkva poziva na pokoru. Pokora pak tjera od nas satana. I zato činimo pokoru, a to znači da prihvatimo križ života koji imamo. Da prihvatimo nedaće našega svijeta i našega života te da trpimo i da za druge ljude živimo čineći im dobro, a ne da ogovaramo, prijetimo, ubijamo, lažemo i krademo. Jer onda uzalud dolazimo u crkvu i uzalud se molimo. To je ono što Gospodin govori: „Ne iskušavaj Gospodina svojega!“ Treća napast je vladalačka napast. Gledajmo samo kako mnogi koji su se obogatili, mnogi koji su došli na položaj i vlast, često zaboravljaju tko su i što su bili. I kršćanin je u opasnosti da postane vladalac, ne možda toliko ovoga svijeta, koliko vladalac svojega života. Moramo znati da mi nismo gospodari našega života, već samo upravitelji. Gospodar života je Bog koji će od nas tražiti jednoga dana račun za naš život. I kakav ćemo Bogu dati rezultat? Ako želimo vladati našim životom, ako želimo da bude sve po našemu, ako nismo spremni nikoga saslušati, ako mislimo da smo najpametniji, ako ne čitamo nikakve pobožne knjige, ako ne istražujemo našu katoličku vjeru, ako se ne ispovijedamo, ako ne priznajemo svoje grijehe i slabosti, ako smo nasilni, tada smo podlegli tom vladalačkom napasniku. Lijek protiv te napasti jest: klanjanje Bogu. Bogu se klanjamo kada za Njega odvajamo svoje vrijeme, kada priznajemo da smo grešni ljudi, a da je Bog naš Otac i Spasitelj u svetoj Ispovijedi, Bogu se klanjamo kada meditiramo i kontempliramo, Bogu se klanjamo kada slušamo pametnije od sebe i kada priznajemo da ima netko pametniji od nas, Bogu se klanjamo kada drugoga čovjeka nahranimo, napojimo, zaposlimo na pošteni način, osiguramo dostojanstven život i radniku i studentima i djeci i umirovljenicima. To je ono što Gospodin govori: „’Gospodinu Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi.“
  2. Zavođenja. Zavođenje je zasigurno jedan od najboljih i najuspješnijih đavolski djelovanja. Čovjek još napasti može prepoznati, a zavođenja vrlo teško. Satan, naime, nudi sve najbolje i najljepše, a iza toga se krije zamka paklena. Nagore, što Satan možemo biti i ti i ja. U đavolsku službu stanemo onda kada zavodimo druge na krivi put. Kada otac i majka lažu djeci čak i sitne laže bez ikakve zle namjere ili kad se djeci sve pruža da sve imaju, onda smo satani našoj djeci jer ih zavodimo materijalnom napasti. Satani smo i onda jedan drugome kada prešutimo opomenuti koga za kletvu, kada zažmirimo na krađu, kada se ne želimo miješati u neku stvar koja je dobra, kada ne potičemo jedne druge da se molimo i da idemo na svetu Misu . Satani smo onda kada se ne zauzimamo za život nerođene djece. Na sve te načine mi pomažemo đavlu da zavodi ljude i da ih strovaljuje u pakao, odakle nema više spasenja. Zato, nemojmo zavoditi nikoga, lažnom nadom, obećanjima, laskanjem, prešućivanjem istine. Otkrivajmo u svojemu životu, ali i u ovome svijetu razna zavođenja kako bi im se mogli oduprijeti jer onda će nam anđeli služiti kako završava današnje sveto evanđelje.

Draga braćo i sestre!

            Nemojmo pasti na najveće zavođenje ovoga svijeta da slijedimo svoje srce, svoje misli i želje jer to je đavolsko djelo. Kršćanin ne slijedi svoje srce, već slijedi Boga. Kršćanin ima lijekove protiv napasti, a to su: življenje Božjih zapovjedi, pokora i klanjanje Bogu. U Tome neka nam pomogne zagovor BDM i sv. Josipa. Tako neka bude, amen.