O OČIMA DUŠE

1Sam 16, 1b.6-7.10-13a, Ps 23, 1- 6, Ef 5, 8-14, Iv 9, 1-41.

Draga braćo i sestre!

            Bog ne gleda kao što gleda čovjek. Čovjek često gleda na vanjštinu, a Bog gleda čovjeka onakvog kakav on jest. Zato smo slušali kako je Samuel trebao pomazati novog izraelskog kralja od Jišajevih sinova. Samuelu su se dopali oni sinovi koji su bili lijepe vanjske građe, no Bog nije odabrao ni jednoga od njih. Bog je odabrao Davida. David je bio „rumen, lijepih očiju i krasna stasa.“ Imao je i on vanjski lijep izgled, ali još ljepšu je imao dušu. Slušali smo i u svetom evanđelju kako Gospodin Isus je izliječio slijepca. No, još više od njegove sljepoće, izliječio je i čovjekovu duhovnu tminu. Čovjek je progledao pravu Istinu, Boga. I zanimljivo je da unatoč tome što se nije po vanjštini ništa promijenio, nisu ga prepoznali susjedi. Dakle, čovjek koji progleda očima duše, ne može više biti isti čovjek. Čovjek koji gleda zahvaljujući Bogu, postaje ovome svijetu nepoznat jer svijet gleda drugim očima. Zato ćemo promišljati o tri značajke kršćanskih duhovnih očiju.

  1. Kršćanin ima oči svjetlosti. Kaže sv. Pavao u poslanici Efežanima: „kao djeca svjetlosti hodite – plod je svjetlosti svaka dobrota, pravednost i istina.“ To znači da kršćanin će biti svijetlo ovome svijetu. Kršćanin će vidjeti gdje i što može učiniti da bi svijetu otkrio Boga. Zato treba imati oči svjetlosti. Oči svjetlosti su dar. Krist nas prvo mora izliječiti, mora napraviti kal od pljuvačke, a mi se moramo onda okupati. U duhovnom smislu to bi značilo da prvo moramo proći kroz poniženje, a nakon što smo poniženi počinjemo gledati na stvari drukčije. Zato oči naše duše gledaju uvijek u nadi. Nikada ne smijemo gledati na svijet i na našu okolinu kao da je sve propalo, nego uvijek se nadati u mogućnost popravka. A i sami moramo popravljati sebe i svoju okolinu kako bi drugi ljudi vidjeli djelotvornu kršćansku nadu. Oči duše su oči svjetlosti. Oči duše vole gledati u Svjetlost. Očima duše možemo promatrati Boga u čovjeku i događajima.
  2. Kršćanin ima otvorene oči. Kršćanin ne zatvara oči pred ovim svijetom. Iako taj svijet je pun zla i nevolja, kršćanin ne bježi od odgovornosti. Očima duše kršćanin budno pazi na događaje svijeta. Kršćanina se tiče i politika i gospodarstvo i kultura. I današnje farizeje smeta što kršćani su progledali. Možemo čuti i vidjeti koliko se ove ili one udruge ili pojedinci ili tzv. intelektualci bune protiv kršćanskih akcija. Današnji farizeji žele na sve moguće načine ocrniti i omalovažiti kršćane. A kršćanin se ne boji farizeja, iako su oni moćni. Kršćanin hrabro svjedoči kršćansku vjeru pred njima i pred svijetom. Otvorene oči naše duše moraju biti prije svega i na duhovne stvarnosti. Kršćanin mora uvidjeti ljepotu svoje kršćanske tradicije. Zato pogledajmo kroz ovo vrijeme Korizme pobožnost Križnoga put. Neki će reći da je dosadno i predugo, no dali su ti kršćani istražili, pogledali značenje toga? Krist će nam otvoriti oči, no i mi sami moramo nešto učiniti, to znači ići se okupati u jezero. Zato, dajmo si uvijek zadatak, ako nam je nešto u našoj pobožnosti ili tradiciji dosadno ili nešto ne razumijemo, da to istražimo. Postoje danas i Internet i razne knjige pa čitajmo i tako si još više otvarajmo oči za duhovne stvarnosti. Kršćanin otvorenim očima duše može vidjeti ljepotu Crkve i duhovnih stvarnosti.
  3. Kršćanin ima oči srca. Oči srca podrazumijeva oči samilosti. Bog je, naime, rekao Samuelu: „čovjek gleda na oči, a Gospodin gleda što je u srcu.“ Zato kršćanin, osim što ima oči svjetlosti i otvorene oči, ima i oči srca. Gospodin Isus se smilovao slijepom čovjeku i dao mu vid. Kršćanin se treba smilovati svakome čovjeku, čak i najvećem neprijatelju, a smilovati se znači pomoći tom čovjeku. Kršćanin pomaže najviše molitvom. Molitva je duhovna žrtva. Kršćanin daje molitvu Bogu, kako bi Bog čovjeku dao svoju milost. I kada vidimo nekog velikoga grešnika, psovača ili otpadnika, pijanca ili propalicu, arogantnog ili oholog čovjeka, možemo za njih se pomoliti. Jer u svakom čovjeku moramo gledati nešto dobro. Nema čovjeka na svijetu, a da ne bi imao bar malu iskru dobroga. Zato, uvijek koristimo oči srca u ophođenju s drugim ljudima. Na taj način ćemo pokazati im Boga koji gleda na čovjeka upravo iz samilosti. Gospodine dobro zna da smo svi samo prašina i da su naše misli isprazne. Danas radimo i stvaramo, a već sutra nas nema i sav naš rad i plod propada. Zato nemojmo se baviti trivijalnim stvarima, nego onima bitnim. Nemojmo biti nemilosrdni, već milosrdni poput našeg nebeskoga Oca.

Draga braćo i sestre!

Oči svjetlosti, otvorene oči i oči srca su tri značajke očiju naše duše. Te značajke kršćanin dobiva već na krštenju, no potrebno ih je razvijati kroz život. Pazimo da ne postanemo duhovni slijepci ili još gore da ne postanemo kao farizeji koji misle da sve vide tj. znaju. Gospodin, pita našu dušu danas: „Ti vjeruješ u Sina Čovječjega?“ Dopustimo da duša odgovori Bogu poput izliječenog čovjeka: „Vjerujem, Gospodine!“ Tako neka bude, amen.