O SMRTI DUŠE

Ez 37, 12-14, Ps 130,1-8, Rim 8, 8-11, Iv 11, 1-45.

Draga braćo i sestre!

            Duša je čovječja besmrtna. Duša pak je dio, ali još više od dijela, duša je bit čovjeka. Čuli smo u psalmu kako kralj David govori: „U Gospodina ja se uzdam, duša se moja u Njegov uzda riječ.“  Znamo također, da Gospodin na jednom mjestu govori: „Duša mi je na smrt žalosna.“ Čuli smo također danas da je Gospodin bio potresen u duhu. Slušali smo kako i sv. Pavao govori: „A nema li tko Duha Kristova, taj nije njegov.“  Duša ne može nikada i nikako umrijeti. No, ipak neki ljudi ubili su svoju dušu tj. žive kao da nemaju duše. Stoga, kao što sveti evanđelist piše: Lazar je umro, netko bi možda mogao reći za nečiju dušu: Duša mu je umrla. Stoga, danas ćemo promišljati o smrti, ali i o uskrsnuću.

  1. Smrt. Lazar je bio teško bolestan. Bio je iz sela, a imao je sestru Martu i Mariju. Sestre su poručile Isusu da im je brat teško bolestan, no Isus ne čini ništa u tome trenutku. Možemo reći da Lazar predstavlja našu dušu koja je teško bolesna zbog grijeha i nevjere. No, svatko od nas ima bližnje ili Crkvu koja se moli za njega. Koliko od nas ima nekoga u obitelji da ne hoda u crkvu i da ne vjeruje. Koliko od nas se moli samo za obraćenje, a ništa se ne događa?! Već pomišljamo da su naše molitve uzaludne. No, vratimo se na sveto evanđelje. Lazar je umro. Gospodin govori da samo spava. Naime, Gospodin na smrt ne gleda kao što gleda čovjek. Čovjek smatra da smrt ima posljednju riječ u životu. No, za vjernika smrt je samo prijelaz. Ali od smrti još teže je smrt duše, smrt Boga u čovjeku. Kada čovjek izgubi vjeru, kada čovjek postaje ravnodušan na grijeh tada je njegova duša mrtva. No, zato postoji Crkva koja poput Marte i Marije moli Gospodina da oživi mrtvaca, brata njihova. I mi molimo da Gospodin povrati vjeru toliko duhovnim mrtvacima naše župe. Koliko ljudi bi moglo doći na nedjeljnu svetu Misu, ali su izgubili vjeru. Koliko ljudi bi se moglo ispovjediti ali smatraju da im ispovijed nije potrebna?! Nama koji vjerujemo, nama koji smo poput Marte i Marije, Gospodin govori: „Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada.“ A s pravom se pitamo kako će Gospodin biti uskrsnuće i život našoj braći čija je vjera umrla?! Oni naime, ne vjeruju u Krista Gospodina. Njima On ne treba. No, Gospodin može po našoj vjero, po vjeri svete Crkve učiniti čudo. Može oživjeti vjeru naših duhovnih mrtvaca. Dakle, smrt možemo svladati vjerom u Život, vjerom u Krista Isusa.
  2. Uskrsnuće. Gospodin dolazi do groba Lazarova. Gospodin dolazi po svetoj Crkvi do nevjere čovjekove. Na grobu svi plaču od očaja i beznađa. Nad dušom nevjernih kršćana, ali i našom grešnom dušom plaću mnoge osobe kojima zadajemo brige i nevolje. Gospodin kada vidi kako Njegova sveta Crkva, kako mi vjernici, smo često puta slabi u vjeri, mora zaplakati i On. Gospodin ne plaće zbog mrtvog Lazara, Gospodin ne plače zbog grešnika, nego zbog nevjere kršćana. Nemojmo dopustiti da Gospodin Bog plaće zbog nas i naše nevjere. Nakon što je Gospodin vidio gdje je grob Lazarev govori mu: Lazare iziđi! Tako kada Gospodin vidi grob naših duša, govori našoj duši: Iziđi. I nema takvoga groba i nema takvoga kamena koji bi bio prepreka Božjoj riječi. I kao što je Lazar izašao iz groba, tako će i naša duša izaći iz grijeha i nevjere na Božji poziv. To je uskrsnuće – novi život u Kristu.

Draga braćo i sestre!

Smrt pobjeđuje jedino Krist Bog. Smrt jedino nadvladava vjera u Krista. Bog može i najokrjelog grešnika obratiti sebi. Bog može oživjeti koga hoće. A Bog hoće svakoga za kojega se molimo. Zato, molimo za obraćenje grešnika, molimo za okorjele grešne duše, molimo za duhovne mrtvace da ih Gospodin Bog uskrisi, da ih oživi kako bi živjeli u radosti Božjoj. U tome neka nam pomogne zagovor BDM i sv. Josipa. Tako neka bude, amen,