USKRSNUĆE KRISTOVO - ALELUJA

Dj 10, 34a.37-43, Ps 118,1-2. 16-17. 22-23, Kol 3, 1-4, Iv 20, 1-9.

Draga braćo i sestre!

            Uskrs je najveći blagdan kršćana jer Isusovo uskrsnuće je temelj naše vjere po kojemu je obnovljeno naše čovještvo. U vjerovanju molimo „treći dan uskrsnuo od mrtvih“, a to znači da Krist jest Bog koji ne može biti podložan raspadljivosti jer se vjerovalo da tek četvrti dan nakon smrti čovjekovo tijelo počinje se raspadati. Uskrsnuće Kristovo promatramo kroz tri vida; da je ono povijesni i nadnaravni događaj, da je djelo Presvetog Trojstva i da ima spasenjsko značenje (KKC). U Djelima apostolskim piše da je sveti Petar propovijedao za Isusa: „Bog ga uskrisi treći dan i dade mu da se očituje – ne svemu narodu, nego svjedocima od Boga predodređenima – nama koji smo s njime zajedno jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih.“ Dakle, Krist se očituje svojoj zajednici, onima koji vjeruju. I mi imamo tu milost da se i nama krštenicima, Božjim svjedocima, koji redovito se ispovijedamo i pričešćujemo, očitova danas i na svakoj svetoj Misi. Kada gledamo posvećenu Hostiju, mi gledamo uskrsloga Krista, kada se pričešćujemo mi primamo uskrsloga Krista.

            Sveti Pavao nam govori: „Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu.“ Dakle, naš zadatak jest tražiti „ono što je gore“, a gore jest Bog. Gore jest Kraljevstvo Božje i njegova pravednost, gore jest milosrđe Božj, gore jest dobrota Božja i ljubav  i vječno zahvaljivanje. T jest još rekao David psalmopojac u psalmu: „Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova!“ Mi nebi mogli tražiti što je gore, da nam Krist nije to objavio. Nebi niti mogli dobiti te Božje darove ovdje na zemlji, da Krist nije uskrsnuo. Zato ćemo sada promišljati o Kristovom uskrsnuću u spomenuta tri vida.

  1. Uskrsnuće jest povijesni i nadnaravni događaj. Da je ono povijesni događaj svjedoče nam o tome apostoli. Sveti Petar u Djelima apostolskim stoga govori: „Mi smo svjedoci svega što on učini u zemlji judejskoj i Jeruzalemu. I njega smakoše, objesivši ga na drvo! Bog ga uskrisi treći dan…“ Da je povijesni događaj jest i svjedočanstvo praznoga groba. Čuli smo u svetome evanđelju kako su Petar i Ivan došli na grob, nakon što im je rekla Marija Magdalena da je grob prazan. I kada je Petar ušao u grob vidio je povoje i ubrus, koji nije bio uz povoje, nego na posebnom mjestu. Taj ubrus je znak da Krist će se vratiti. Znamo, da nakon toga Krist uskrsli se ukazivao apostolima, ali ne samo apostolima nego i ostalim učenicima. Stoga, je bez temelja teza da je uskrsnuće plod apostolske vjere ili lakovjernosti. Vjera u uskrsnuće razvila se upravo iz iskustva susreta s uskrslim Kristom (KKC 644). Nadalje, znamo da su apostoli mislili isprva da vide duha, no Krist im je pokazao svoje rane koje je imao od raspeća. Krist je uskrsnuo tijelom i to tijelo proslavio. Uskrsli Krist više nije podložan zemaljskim zakonima, Njegovo tijelo posjeduje nova svojstva. On je postao uskrsnućem „nebeski čovjek“ te Njegovo čovještvo više ne može biti zadržano na zemlji, ono od uskrsnuća pripada Očevom božanskom području (KKC 645). Uskrsnuće je i nadnaravni događaj jer nitko ne može reći kako se ono zbilo. I zato što uskrsnuće nadvisuje povijest, ostaje tajnom naše vjere. Zato i u svetoj Misi pjevamo nakon pretvorbe TAJNU VJERE: „Tvoju smrt gospodine navješćujemo Tvoje uskrsnuće slavimo i Tvoj slavni dolazak iščekujemo.“
  2. Uskrsnuće jest djelo Presvetog Trojstva. Isus Krist jest bio pomazan Duhom Svetim, te ga Bog uskrisi, govori nam sveti Petar u Djelima apostolskim. U Kristu, dakle, djeluju sve tri božanske osobe. Kristove uskrsnuće se zbilo po moći Oca koji je svojega Sina uskrisio te na taj način njegovo tijelo, tj. njegovo čovještvo uveo u Trojstvo. Također, Isus Krist, Sin Božji, izvršuje uskrsnuće i vlastitom snagom svoje božanske moći. U evanđelju po svetome Marku Isus govori da Sin čovječji treba mnogo pretrpjeti, umrijeti i zatim uskrsnuti. Dakle, Isus im tu vlast da uskrsne svojom moći. U Kristu pak djeluje Duh Sveti te On također sudjeluje u uskrsnuću.
  3. Uskrsnuće jest spasonosnog značenja. Govori nam sveti Pavao u Prvoj poslanici Korinćanima: „Ako pak Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista naše propovijedanje, uzalud i vjera vaša.“ Naime, uskrsnuće jest potvrda svega onoga što je Krist naučavao i činio. Kristovo uskrsnuće jest ispunjenje Staroga zavjeta, a to i ispovijedamo u „Vjerovanju“ kada govorimo da je „uskrsnuo treći dan po Svetom pismu“, dakle, Sveto pismu navješćuje uskrsnuće. Kristova muka i smrt nas oslobađa od grijeha, a uskrsnuće nam otvara pristup u novi život. Taj novi život jest ponajprije opravdanje pred Bogom koji nam vraća svoju milost koju je čovjek izgubio poradi grijeha. I naposljetku, Kristovo uskrsnuće jest i izvor našega budućega uskrsnuća. Naše tijelo, poput Kristova, jednoga dana, o Kristovu drugome dolasku, će uskrsnuti. Zato jest Uskrs spasonosnog značenja.

Draga braćo i sestre!

Uskrs jest, zaista, naš najveći blagdan. Ono jest povijesni ali i nadnaravni događaj, Uskrsnuće jest djelo Presvetog Trojstva i Uskrsnuće ima spasonosni značaj. Uđimo u Isusov grob i mi, poput svetoga Petra i svetoga Ivana, te ćemo vidjeti da je grob prazni. To pak znači, čitajmo i istražujmo Sveto pismo te ćemo vidjeti da Krist je morao uskrsnuti i tako obnoviti palog čovjeka. Mi smo, stoga, obnovljeni ljudi, na sliku i priliku Uskrsloga Krista. Više nismo samo prah i pepeo, već sada smo zaista djeca Božja, besmrtna kojoj neće propasti ni las s glave. Na tome kličimo; aleluja, aleluja, aleluja – tj. hvala Gospodu. Aleluja, aleluja, aleluja uskrslom Kristu, koji živi i kraljuje u vjeke vjekova, amen.