SMISAO EUHARISTIJE

Dj 2, 14.22-33, Ps 16, 1-2a.5.7-11, 1Pt 1, 17-21, Lk 24, 13-35.

Draga braćo i sestre!

            Danas je sporedan svetoga pape Pia V., koji je živio i djelovao u XVI. stoljeću. To je papa koji je puno učinio za svetu Crkvu, napose za svetu Misu – tu Kristovu žrtvu ljubavi za nas. Kao papa od biskupa je odlučno tražio da stoluju u svojoj biskupiji, da sazivaju i održavaju biskupijske sinode, da obavljaju vizitacije svojih biskupija, da bdiju nad klerom i pukom, da promiču katehizaciju i pouku u vjeri. Mnogo je držao i do sjemeništa, u kojima su se po naredbi Sabora imali temeljito odgajati budući svećenici. Bdio je brižno nad obdržavanjem svećeničkog celibata i zakona klauzure po samostanima.Da bi župnicima olakšao pouku u vjeri, izdao je godine 1566. Rimski katekizam na latinskom, koji je onda bio prevođen na žive jezike te služio kao priručnik kateheze. Priredio je i izdao novi časoslov i misal, koji je ostao u upotrebi sve do reforme II. vatikanskog sabora. Uniformirao je liturgiju te dokinuo sve obrede koji nisu bili stariji od 200 godina. Dakle, Pio V. jest na neki način povezan s današnjim evanđeljem koje govori o smislu i tijeku svete Euharistije koju su Isusova dva učenika doživjeli na putu za Emaus i u samom Emausu prilikom lomljenja i blagovanje kruha.

Koji je tijek svete Mise? Najprije se okupimo kao zajednica vjernika, onda slušamo Riječ Božju iz Svetoga Pisma, nakon toga svećenik tumači pročitano, a onda slijedi PODIZANJE, te sveta Pričest. Upravo takav slijed se dogodio Isusovim učenicima na putu iz Jeruzalema u Emaus. Zajednički su išli u selo Emaus, mjesto na kojem je Juda Makabejac, židovski junak, porazio pogane. Dakle, Emaus označava mjesto pobjede Izraelaca nad poganima. U tom zajedničkome hodu, dolazi Uskrsli Isus k njima, no nisu ga prepoznali jer su bili previše zaokupljeni svojim idejama o Bogu. Uskrsli Isus je novina, nebeski čovjek kakvi bi svi krštenici trebali biti. I Isus onda počinje razlagati Sveto pismo od Mojsija pa preko proroka, tumačeći im da je Mesija morao umrijeti, ali da će i uskrsnuti. Oni i dalje ne razumiju. I kako su došli do Emausa, molili su Uskrsloga da ostane s njima. Napokon su ga prepoznali kad je Isus uzeo kruh, razlomio, blagoslovio te im ga dao da jedu. Nakon toga, piše sveti Luka da im je iščeznuo s očiju, no bolje je reći da je postao nevidljiv. Naime, Uskrsli Krist postaje kruh kojega učenici jedu, jer taj kruh nakon Isusovih riječi (pretvorbe) jest sam Isus Krist, Tijelo Kristovo. Poslije učenici odlaze k apostolima te im ispripovijedaše taj događaj, kako su ga prepoznali u lomljenju kruha.

            Znamo li koji je smisao svete Mise? Da bi odgovorili na to pitanje, prvo ćemo reći što je sveta Misa. Ona jest sakrament u kojem se po divnoj pretvorbi čitave biti kruha u tijelo Isusa Krista i vina u njegovu drogocjenu krv nalazi pravo, stvarno i bitno Tijelo, Krv, Duša i Božanstvo samog Isusa Krista našeg Gospodina pod prilikama kruha i vina da bi bio naša duhovna hrana. Gospodin je rekao da tko ne bude jeo Njegova Tijela neće ući u kraljevstvo Božje. Dakle, smisao svete Mise jest hraniti dušu Bogom živim, kako bi mi sami postali što više Njemu slični i takvi uzeti u nebo. Oni koji se ne pričešćuju, oni koji ne dolaze na svetu Misu, sami sebe osuđuju za propast vječnu. I zato jest sveta Misa, najvažniji događaj za kršćanina na ovome svijetu. I kada se ispovijedamo, najprije treba reći da li sam redovito dolazio na svetu Misu i kakav sam bio na svetoj Misi. Tužno je čuti kada netko kaže da nema nikakvog teškoga grijeha, a na pitanje o slavljenju svete Mise u nedjelju i zapovijedane blagdane, odgovara se sa NE. Dakle, ima kršćana koji ne razumiju, a onda i ne vjeruju u realnu prisutnost Boga u svetoj Pričesti. Čim iz nemara ili lijenosti ne dođeš na svetu Misu, činiš teški smrtni grijeh i sam sebe proklinješ za pakao.            Stoga, je važna i priprema za svetu Misu. Ako se želiš pričestiti na svetoj Misi, preispitaj se dali si dostojan? Mada, mi ne možemo biti dostojni Boga kako god bili pobožni, no ipak možemo na temelju naše vjere i djela prosuditi možemo li primiti svetu Pričest. Onaj tko nema teškoga grijeha, tko se redovito ispovijeda, onaj tko čuva predeuharistijski post,onaj tko čini dobra dijela, taj može pristupiti svetoj Pričesti. No, dobro je ako čovjek u tom preispitivanu zaključi da nije dostojan, da se suzdrži od svete Pričesti i da neko vrijeme provede u kajanju i pokori kako bi duša još više čeznula za Bogom i kako bi zaista sveta Pričest onda obradovala čovjeka.

            Nakon, što vjernik se pričesti, neka ostane u zahvaljivanju na koljenima pred Bogom. I kada dođe doma ili na svoje radno mjesto, neka poput učenika iz Emausa razglašava kako smo susreli Boga, ali i ne samo razglašavati, nego i tako djelovati.  U tome neka nam pomogne i zagovor svetoga Pija V. koji je svetu Euharistiju živio svaki dan i koji je znao da bez svete Euharistije nema vječnoga života. Tako neka bude, amen.