SVEĆENIK – PASTIR

Dj 2, 14a.36-40, Ps 23, 1-6, 1Pt 2, 20b–25, Iv 10, 1-10.

Draga braćo i sestre!

            Ima mnogo onih koji žele vladati narodom. Ma mnogo onih koji žive na teret našega naroda. Ima mnogo onih koji narod svoj preziru ili ga smatraju glupim, a narod ih hrani. To su vukovi o kojima naš Gospodin progovara. No, nemojmo odmah prstom uperiti u nekoga da je vuk jer možda sam baš ja vuk u svojemu narodu. Vuk je i onaj čovjek koji otima ono što nije njegovo. Koliko danas imamo vukova koji su uzeli tuđu ženu ili tuđega muža i tako izazvali raspad brakova?! Koliko danas imamo onih koji su se obogatili na račun radnika jer su ih potkradali na način da su radnike plaćali vrlo slabo, ali zato na sebi nisu štedjeli?! Koliko ima danas vukova koji ubijaju dobar glas o drugome čovjeku jer ogovaraju i lažu?! Koliko danas ima vukova koji kradu Bogu vrijeme, a to vrijeme koriste za svoje užitke?! No, blago onima koji prepoznaju svoj grijeh te poput ljudi koji su slušali apostola Petra na dan Pedesetnice vapiju riječima: „Što nam je činiti braćo?! A Petar će im: „Obratite se i svatko od vas neka se krsti u ime Isusa Krista da vam se oproste grijesi i primit ćete dar, Duha Svetoga.“             Vukovi se najviše plaše poštenih pastira. Pastir, naime, budno pazi na svoje stado i kad ugleda vuka, tjera ga štapom, a ako treba i udri ga samo da se vrati otkuda je došao. Nama kršćanima, jasno svima je samo jedan Pastir – Krist Gospodin. No, i svi svećenici su pastiri jer svaki svećenik je „alter Christus – drugi Krist“. I tako svećenik kao pastir ima dvostruku ulogu; s jedne strane treba čuvati stado od vukova, a s druge strane pasti ga i njegovati. O tome ćemo i danas promišljati.

  1. Svećenik čuva stado od vukova. Tko su vuci našoj župnoj zajednici? Tko to nas kao župu napada i želi nas rastrgati? Najveći neprijatelj naše župe jesu vjernici koji su vuci u janjećoj koži. Tako je i u svakoj župi. Svjedoci smo kako se ovih dana mediji strašno napali jednoga seoskoga župnika, navodno jer je diskriminirao bolesno dijete. Župnika tuži njegova vjernica. Župnika raspinje poput Isusa Krista, njegovi najbliži. A nakon toga, udri po župniku svim mogućim snagama; i Internet i televizija i mnogobrojni dežurni moralisti, a što je i najžalosnije po svećeniku udara i brat svećenik i sam nadbiskup. Nitko pri tome nije preispitao slučaj i zatražio župnikovu stranu priče. To se događa kada se vuk uvuče u stado Božje. No, svaki svećenik želi obraniti svoje stado od takvih napada i takvih vukova. Zato svećenik i treba stalno opominjati i pokazivati na grijeh kako bi ljudi se klonili toga jer to ih može samo uništiti. Svećenik ima i zadatak protjerati vuka koji napada stado. Isus Krist je s bićem istjerao trgovce iz Hrama, a slično i svećenik mora postupiti prema onima koji se zovu katolicima, a ustvari trguju sa svetinjama tj. crkva im samo služi kao osobna promocija. I svećenik mora svojemu stadu reći tko su vukovi koji im štete. I zato draga braćo i sestre, pazimo dobro ovih dana tko će se natjecati da nam u narednom razdoblju budu društveni pastiri. Nemojmo se varati i misliti da će vukovi nam što dobro donijeti. Vuk dolazi samo da ukrade i zakolje te se nasiti od ovaca. Prepoznajte tko su ti vukovi po njihovim djelima i njihovim privatnim životima.
  2. Svećenik pase i njeguje stado. Nije dovoljno samo čuvati stado već ga treba i hraniti i njegovati. Naš vrhovni Pastir, Gospodin Isus, sam je ujedno i hrana svojemu narodu, nama. On nam se daje po svetim sakramentima. O kako naša duša je radosna i kako uživa kada se hrani Kristom Bogom. Kada smo se krstili tada nas je Krist Gospodin oprao od nečistoća i prljavština ovoga svijeta, tada nas je donio na svojim svetim ramenima u svoje stado, u Crkvu. Kada smo primili svetu Potvrdu, tada nas je Sveti Duh ispunio snagom da možemo uvijek biti vjerni Bogu i da se možemo boriti protiv vukova ovoga svijeta. Kada se Ispovijedamo tada Krist našu dušu šiša od prevelike vune tj. grijeha. Kada se pričešćujemo tada Krist našu dušu hrani najboljim jelom, sobom. Kada primamo bolesničko pomazanje tada Krist našu dušu liječi i nježno miluje dajući joj neizmjernu utjehu. Kada vjernik prima svećenički red, tada ga Krist posvećuje i postavlja za svojega zakonitog radnika, a kada naša duša prima sakrament ženidbe tada nas Krist povezuje i pridružuje svojoj ljubavi, savezu kojega On ima sa svetom Crkvom. To je najvrjednija i najbolja paša koju nam Krist daje po svojim svećenicima.

Draga braćo i sestre!

            Budimo zaista Božje ovce, bez ljage i mana, koje slušaju, poštuju i mole za svoje duhovne, ali i društvene pastire. Klonimo se zlih vukova i pazimo dobro da sami ne postanemo vukovi. Jao si ga nama ako smo vukovi u janjećoj koži. Mi kao kršćani moramo biti slični poput našega Gospodina Isusa Krista, koji je dao svoj život kao otkupninu za mnoge. Tako činimo i mi, i bit ćemo i sami uzori stada Božjega. Tako neka bude, amen.