PRESVETO TROJSTVO – LJUBAV, MILOSRĐE I ZAJEDNIŠTVO

Izl 34, 4b-6.8-9, Dn 3, 52-56, 2Kor 13, 11-13, Iv 3, 16-18.

Draga braćo i sestre!

            U centralnom vitraju naše crkve nalazi se prikaz Presvetog Trojstva. Presveto Trojstvo jest Bog Otac koji je prikazan kao mudri starac koji u rukama drži kuglu zemaljsku, a u drugoj ruci kraljevsko vladalačko žezlo. Ti simboli pokazuju da je Bog Otac stvoritelj neba i zemlje, ali ne samo stvoritelj, nego i onaj koji sve uzdržava i svime upravlja. Presveto Trojstvo jest Bog Sin Isus Krist koji je prikazan sa križem u ruci. Naime, Isus Krist nam je objavio tko je Bog u sebi i koji je Njegov naum sa nama ljudima. Bog želi da je čovjek u zajedništvu s Njim. Isus Krist jest zato podnio gorku smrt na križu kako bi nas spasio od najveće samoće – odijeljenosti od Boga. Presveto Trojstvo jest Bog Duh Sveti koji je prikazan u liku goluba. Znamo da je Duh Sveti sišao u obliku goluba na Isusa Krista kada se krstio na rijeci Jordanu. Bog Duh Sveti jest onaj koji silazi na svakoga čovjeka kada se krsti, a posebice kada se firma te nas On vodi kroz život, ako se mi damo Njemu voditi i ako imamo povjerenje u Njega.

            A kakav jest Bog u sebi? Koje atribute bi mogli pripisati svakoj Božanskoj osobi?  Čuli smo kako sv. Pavao govori u Drugoj poslanici Korinćanima: „Milost Gospodina Isusa Krista,  ljubav Boga Oca i zajedništvo Duha Svetoga.“ Dakle, ako želimo; Bog Otac jest ljubav, Bog Sin jest milosrđe, a Duh Sveti je zajedništvo. Tim pozdravom i svećenik pozdravlja na početku svete Mise.

Već u Starome zavjetu, Bog je Mojsiju rekao kakav je kada je prolazio na brdu Sinaju kraj njega;  „Gospodin, Gospodin, Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću!“ Opet imamo atribute Presvetog Trojstva; milosrđe, ljubav i vjernost, a vjernost podrazumijeva zajedništvo.  Milosrđe, ljubav i zajedništvo se upravo odnose na Božji odnos prema nama. To smo čuli i u svetome evanđelju po Ivanu gdje Isus govori: „Bog je tako ljubio svijet te je dao svojega Sina Jedinorođenca…“ Dakle, Bog nije zatvoren u sebi, već On se daje čovjeku iz prevelike ljubavi. Ljubav podrazumijeva potpuno darivanje i Bog se zaista dao čovjeku, ne samo u nekom određenom vremenskom razdoblju, nego zauvijek. I dan danas nam Bog Otac daje svojega Sina Isusa Krista u svetoj Misi. I dalje Gospodin Isus govori: „…da nijedan koji u Njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.“ Dakle, blago nama koji vjerujemo da je Gospodin Isus zaista prisutan u svetoj Misi u svetoj Pričesti. To nam je zalog za život vječni, a život vječni je zajedništvo s Njim.

Isus Krist nije došao da nas sudi, nego da nas spasi. No, to spasenje je Božji dar kojega možemo ili prihvatiti ili odbiti. Spasenje dolazi po Kristu, po Njegovoj žrtvi na križu koja se upristunjuje na svetoj Misi. Zato nema većega grijeha ako kršćanin zbog lijenost ne dolazi na svetu Misu. To je odbacivanje Božjega dara spasenja i samim time se čovjek osuđuje. No, onima koji pruže ruku Kristu i koji žele steći sapsenje, Krist im sve oprašta i hrani ih, njeguje i iskazuje svoje milosrđe. Milosrđe pak jest to što jest On s nama i što nas On sam tješi, hrabri i savjetuje kako ćemo biti radosni.

Sveti Pavao nas potiče da se radujemo, usavršujmo, tješimo, budimo složni i da njegujemo mir. I tada će Bog ljubavi i mira biti s nama. To sve podrazumijeva zajedništvo, a zajedništvo jest osobina Duha Svetoga. I ako smo u Duhu Svetome tada ćemo zaista biti ljudi radosti, a ne očajanja. Ako smo u Duhu Svetome tada ćemo se i usavršavati iz dana u dan, odbacujući grijehe i mane, a raditi na vrlinama i dobrim djelima. Ako smo u Duhu Svetome tada ćemo jedni druge tješiti u žalosti, a nikako izazivati ili žalostiti jedni druge. Tada ćemo biti i složni i zajednički raditi sa svima na spasenju duša. Žalosno je čuti kada se ljudi dijele po selima ili zaseocima ili na lijeve i desne, na ove ili one. Podjele nisu atributi Božji, već đavolski. A mi ako smo Božji tada ćemo širiti zajedništvo i prevladati naša neka tradicionalna uvjerenja. Tako neka bude, amen.