UŽAS ODASVUD – NE BOJTE SE!

Jr 20,10-13, Ps 69,8-10.14.17.33-35, Rim 5,12-15, Mt 10,26-33

                Prorok Jeremija izrekao je riječi: Užas odasvud! I dan danas vrijede te proročke riječi. Užas odasvud! Eto užasa iz dalekog Istoka gdje u Sjevernoj Koreji ljudi trpe strašnu diktaturu. Užas iz Bliskog Istoka gdje se vodi krvavi rat. Užas iz Europe gdje se sve češće događaju teroristički napadi. Užas iz američkih kontinenata gdje je veliko nezadovoljstvo među ljudima. Užas iz naše domovine; propada jedna velika firma, vlada korupcija, majka ubija dijete, djevojka ubija mladića, navijači vrijeđaju natjecatelje, a s druge strane tuča i nevrijeme napravili su veliku štetu u nekim krajevima. I zaista užas odasvud. No, ipak mi kršćani imamo jednu utjehu; Krista Boga koji nam govori: Ne bojte se! Ne trebamo se bojati užasa ovoga svijeta koji je od ljudi. Oduvijek je toga bilo i bit će. Kršćanin se treba bojati za spasenje duše. Kršćanin se treba bojati da ne povrijedi Boga. Zato ćemo danas promišljati kako kršćanin treba reagirati na užase ovoga svijeta.

                Najveći užas danas jest ubojstvo. I u Svetome pismu se spominje ubojstvo kao jedno od najvećih grijeha. Uzrok ubojstva jest zavist i mržnja ili psihički poremećaji. Psihički poremećaji pak su uzrokovani nebrigom za čovjeka od strane vlastite obitelji i društva. Kršćanin zato zazire od zavisti i mržnje te nastoji biti onaj koji će psihičke bolesti liječiti i sprječavati. Kršćanin se ne boji čovjeka. Kršćanin ne bježi od odgovornosti. Zato mi koji se zovemo kršćanima širimo kulturu života i kulturu opraštanja. Potrebni su nam mladi zdravi ljudi koji će imati visoke ideale, koji će roditi mnogo djece, koji će odgajati djecu u vjeri i ljubavi. Ubojstva se mogu smanjiti jedino na taj način.

                Užas nepravde. Kako naš narod izjeda nepravda. Užasnuti smo kada čujemo da pojedinci iskorištavaju radnike, užasnuti smo kada vidimo pokvarenu politiku, kada nam se laže i obmanjuje, kada se poslovi dobivaju preko veze, kada čovjek ne može steći svoja osnovna prava. No, užas nas treba obuzeti i kada mi sami postanemo svjesni da činimo nepravdu; užas činimo kada psujemo, ogovaramo i lažemo. Užas činimo kada smo pasivni na društvena događanja i kada izbjegavamo svoje staleške dužnosti. Protiv užasa nepravde kršćanin se bori aktivnim angažmanom u društvu. Kršćanin je prije svega borac za Pravdu i Istinu, borac za Boga. Kršćanin se bori da dođe kraljevstvo Božje.

                Užas prirodnih katastrofa. To je užas protiv kojega se skoro pa ne možemo boriti. Bolesti, epidemije, potresi, nevremena, poplave su užasi koje mogu pogoditi mnoge i mnoge. No, ipak možemo se moliti da nas Gospodin oslobodi i od kuge, gladi, rata i zloga vremena. Molimo rado litanije Svih svetih i činimo pokoru da Gospodin svrne od nas bič tih užasa. Gospodin Isus je stišao oluju na moru kada su apostoli zavapili da ne propadnu, tako činimo i mi. Ali imajmo prije svega čvrstu vjeru i da se ne bojimo ničega jer smo Kristovi. Kako pjeva stara crkvena pjesma: dokle smo Tvoj, što nam tko može…“  I zaista, dok smo Kristovi, ne trebamo se bojati ama baš ničega i nikoga. To je ono što nam Gospodin govori da Otac nebeski uzdržava i vrapce, a kako li onda neće i nas, svoje sinove i kćeri.

                Draga braćo i sestre! Užas odasvud jest bio i bit će, ali nemojmo se bojati. Pokažimo svojim životom da smo Kristovi, širimo kulturu života nasuprot kulturi smrti, širimo Pravdu i Istinu, nasuprot nepravdi i činimo pokoru čvrsto vjerujući da Gospodin čuje naše prošnje i vapaje. Tako neka bude, amen.