ODREĆI SE SEBE

Jr 20, 7-9, Ps 63, 2-6.8-9, Rim 12, 1-2, Mt 16, 21-27.

            Čovjek nije stvarni vlasnik ničega, čak ni svojega života. Nad svime smo samo upravitelji. Problem nastaje kada mislimo da smo mi vlasnici i gospodari te nastupamo oholo prema životu i drugim ljudima. Zato nas danas Božja riječ s jedne strane opominje, a s druge strane daje smjernice o ispravnom življenju. Središnja misao svetih čitanja jest: odreći se sama sebe. Zaista, moramo se odreći vlasništva nad sobom te ga prepustiti Gospodinu koji nam je dao život. Kako pak se odreći samoga sebe pokušat ćemo objasniti kroz tri načina koje pred nas stavlja Sveto pismo.

  1. Trpljenje. Gospodin Isus je svojim učenicima najavio svoju smrt u Jeruzalemu – mjestu religije i to od strane predvodnika religije. Gospodin nagoviješta da će mnogo pretrpjeti zbog njih. Dakle, od onih koji bi trebali naučavati Boga onakvog kakav jest, oni čine suprotno. No, Gospodin naviješta i uskrsnuće kada govori da će treći dan uskrsnuti nakon toga, dakle daje učenicima i nadu i smisao patnje – uskrs. I mi trebamo biti svjesni da smo na ovome svijetu na životnoj Kalvariji i da naš život ide prema raspeću. Kršćanin stoga u životu ne očekuje slavljenje, nego trpljenje i za to trpljenje treba biti spreman. Trpljenje dolazi od grčkog glagola pàsco te zvuči kao i Pasqua, dakle prelazak. I zaista je trpljenje prelazak iz stanja besplodnosti u stanje plodnosti. Čovjek koji bježi od trpljenja, bježi od života. Trpljenje, kakvo god ono bilo, čovjeku pomaže da prijeđe u stanje Božje milosti. I zato mi kršćani trpimo nedaće i nevolje koje dolaze od ovoga svijeta, trpimo jedni druge, trpimo i sami sebe jer to je put prema odricanju samoga sebe, a tako onda i put prema Kristu. Na to nas potiče i sv. Pavao u poslanici Rimljanima kada govori: „prikažite svoja tijela za žrtvu živu, svetu, Bogu milu – kao svoje duhovno bogoslužje.“
  2. Križ. Križ je bio simbol sramote i prokletstva – odbačenosti od društva. Osim što je bila bolna smrt na križu, bolan je bio i put do raspeća jer čovjek koji je nosio križ bio je vrijeđan i pljuvan od svojih sugrađana. Apostol Petar ne želi čuti da Mesija će trpjeti, stoga Isusa poziva sa strane gdje mu govori: „Bože sačuvaj, Gospodine! Ne, to se tebi ne smije dogoditi!“ Ili doslovno bi preveli „Neka Ti Bog oprosti!“ Dakle, za Petra je trpljenje prokletstvo Božje, no Bog ne gleda kao što gleda čovjek stoga strogo kori Petra, govoreći mu: „Nosi se od mene sotono!“ Sotona nije bio spreman odreći se sama sebe, tj. staviti sebe u službu Bogu, nego je on sam želio biti Bog. Tako i mi puno puta donosimo životne odluke ili pak radimo kao da smo mi Bog i kao da nikada nećemo umrijeti. To je krivo. Nego, moramo uzeti svoj križ i tako ići za Isusom. To znači da moramo prihvatiti nerazumijevanja i vrijeđanja od strane svijeta pa čak i onih od kojih to ne očekujemo, imajući pred sobom živoga Isusa Krista koji je sve to prošao.
  3. Život. Da bi se mogli odreći sama sebe, moramo razumjeti što je život i koja je njegova svrha. Život je prije svega dar Božji, a prema daru se treba odnositi s velikim poštovanjem. Ako je život dar Božji nama, Bog ga ne želi natrag, nego želi da taj život bude poput Njegovoga života, života ljubavi. To je i svrha života; ljubiti Boga, upoznati ga, ljubiti čovjeka i na kraju k Bogu doći. Stoga, odreći se samoga sebe znači, odreći se ispraznoga načina življenja, a živjeti za Boga i po Bogu. Prorok Jeremija govori: „Ti me, Gospodine, zavede, dadoh se zavesti, nadjačao si me i svladao me.“ I mi se dajmo zavesti od Gospodina kako bi naš život bio ispunjen Bogom.

            Ponovimo da su tri puta do odricanja samoga sebe; trpljenje, križ i život. Trpimo jedni druge, a trpimo i sebe, prihvatimo križ kojega si često i sami natovarimo i naposljetku živimo životom koji je ispunjen Bogom. Na taj način mi smo se odrekli sama sebe i živimo Životom koji nas raduje i vodi u nebo. Tako neka bude, amen.