RADOST KRALJEVSTVA NEBESKOGA

Iz 25, 6-10a, Ps 23, 1-6, Fil 4, 12-14.19-20, Mt 22, 1-14.

            Današnje sveto evanđelje je nastavak na prošlo nedjeljno kada smo slušali o kazni Božjoj tj. o oduzeću kraljevstva nebeskog onima koji su odbacili „kamen zaglavni.“ Danas Gospodin objašnjava zbog čega, a sve u prispodobi o svadbi kraljeva sina.

            Kralj je spremio svadbu svome sinu. Kralj ovdje označava Boga Oca, a sin Isusa Krista. Svadba je simbol radosti i sreće, a tu označava dolazak Sina Božjega na svijet kao pravoga čovjeka. Ovdje se i ispunjaju riječi proroka Izaije koji govori: „(Gospodin) spremit će svim narodima na ovoj gori gozbu od pretiline, gozbu od izvrsna vina, od pretiline sočne, od vina staložena.“ Dakle, svadba kraljeva sina je svadba obilja; tu ima mesa i izvrsna vina. Dolazak Sina Božjega među ljude označava utaženje čovjekove gladi za Bogom.
Potom kralj šalje sluge po uzvanike, ali oni ne htjedoše doći. Sluge su bili proroci koji su stalno pozivali na obraćenje Bogu, ali obraćenja naroda nije se dogodilo. Kralj šalje još slugu, možemo reći poslao je Ivana Krstitelja kao zadnju priliku svećenicima i farizejima, ali obraćenje njihovo se nije dogodilo. Kralj govori slugama što trebaju reći: „Evo, objed sam ugotovio. Junci su moji i tovljenici poklani i sve pripravljeno. Dođite na svadbu.“ Kao da ovim riječima Gospodin želi reći koliko Bog oprašta. Naime, sveti Hilarije objašnjava da junci su slika mučenika, a tovljenici slika duhovnih ljudi. Stoga, možemo reći da Bog oprašta sva zla koja su se činila i poziva po posljednji puta uzvanike na svadbu. No, oni i zadnju priliku su prokockali. „Ali oni ne mareći odoše – jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom. Ostali uhvate njegove sluge, zlostave ih i ubiju.“ Dakle, od radosti „biti s Bogom“ važniji su im njihovi interesi, a neki pak idu i do te mjere da ubijaju kraljeve sluge. Stoga, kralj šalje vojsku i razara im grad. To je i slika razorenja Jeruzalema kojega će razoriti Rimljani 70-e godine.

            Nakon toga kralj zapovijeda slugama: „‘Svadba je, evo, pripravljena, ali uzvanici ne bijahu dostojni. Pođite stoga na raskršća i koga god nađete, pozovite na svadbu.“ Dakle, nakon što je Gospodin odbacio Izrael, u Božju radost su pozvani svi. I kad se govori o „raskršću“ misli se na najudaljenije krajeve izvan grada, dakle, na rubna mjesta. I sluge su ispunili svoje, u radost Božju su odabrani i zli i dobri. Možemo reći da je to proročanstvo do konca svijeta. Mnogi ljudi su kršteni, mnogi ljudi su pozvani na radost s Bogom, ali mnogi nisu toga svjesni. Upravo je takav bio i nesretnik koji se našao na svadbi, a bez svadbenoga ruha. Svadbeno ruho je slava Duha Svetoga, govori nam sv. Hilarije. Mnogi kršćani koji se ne oblače slavom Duha Svetoga, dakle, koji ne žive svoje kršćanstvu, su bez svadbene odjeće. O kako je teška kazna za takve koji nisu dostojni blizine Božje. Oni su izbačeni van u tamu, svezanih ruku i nogu, gdje će biti plač i škrgut zubi.

            Pouka današnjega svetoga evanđelja je da radost Božje blizine zahtjeva obraćenje. Zahtjeva proslavu Duha Svetoga u našem životu. Kada smo s Bogom mi smo radosni kao na svadbi i utješeni. Kada smo s Bogom, kako nam govori prorok Izaija, Bog nam briše suze iz naših očiju, briše naše zemaljsko patnje, briše naše grijehe. I ne samo naše grijehe, nego briše i grijehe svojega izabranoga naroda, Crkve. Bog je, naime, svemoguć. On u svojoj svemoći nam se daje kao Bog radosti i utjehe, kao Bog veselja. A takvoga Boga pronalazimo kao zajednica, kao Crkva. Stoga, zaključujemo s riječima velikoga proroka Izaije: „Kličimo i veselimo se spasenju njegovu, jer ruka Gospodnja na ovoj gori počiva!“ Tako neka bude, amen.