„ŠTO TRAŽITE?“

1Sam 3, 3b-10.19, Ps 40, 2.4ab.7-10, 1Kor 6, 13c-15a.17-20, Iv 1, 35-42.

            Mladi čovjek je čovjek koji traži, istraživač. No, opseg istraživanja je vrlo velik te se dogodi da mlad čovjek izgubi. Stoga, imamo mnoštvo primjera gdje mladi nemaju velike ideale i ne znaju što bi sa svojim životom. No, ima mladih koji su našli smisao svojega života te su radosni i puni nade. To su mladi katolici koji su vjerni nasljedovatelji Isusa Krista. U Njemu su pronašli smisao i svrhu svojega života. Za njim idu, s Njim hode i poput Njega nastoje ljubiti. Isus naš Gospodin upravo to želi, da svatko tko se zove Njegovim dođe k Njemu i vidi gdje stanuje.

            Za Gospodinom Isusom su pošla dvojica učenika Ivana Krstitelja. Kada je Ivan rekao: „Evo jaganjca Božjega“ pošli su za Gospodinom Isusom. Pratili su ga da ga pobliže upoznaju. Gospodin se obazreo, okrenuo se prema njima te ih je upitao: „Što tražite?“ Oni su ga potom nazvali: „Učitelju“ te ga upitali: „Gdje stanuješ?“ Dakle, oni ostavljaju Ivana Krstitelja, ostavljaju čovjeka da bi došli k Bogu. No, k Bogu ne možemo doći, ako Bog nam to ne dozvoljava. Gospodin Isus, stoga, im postavlja vrlo duboko pitanje: „Što tražite?“ Oni traže Boga, žele vidjeti gdje je Bog. I nama Gospodin Isus postavlja pitanje: „Što tražite?“ Razmišljat ćemo zato što tražimo od sebe i što tražimo od Boga.

  1. Što tražimo od sebe? Psalmista nam govori: „Pravdu ću tvoju naviještat u zboru velikom i usta svojih zatvoriti neću.“ Pslamista, dakle, traži od sebe da bude pravedan po Bogu i da Boga naviješta u zboru velikome. Prema tome možemo reći da je dovoljno da svatko od sebe traži pravednost i hrabrost. Te dvije vrline su danas rijetke. No, potrebno je razvijati svakodnevno takav mentalitet te biti pravedan i prema sebi i prema drugima. To zahtjeva hrabrost. Kada bi mladi vidjeli od starijih hrabrost, hrabrost u borbi za istinu i pravednost, hrabrost u življenju vjere tada bi i oni nastojali takvi biti. No, čest vidimo krive primjere. Jedan od najžalosnijih primjera s kojima se naša župna zajednica susreće je kukavičluk roditelja. Često možemo vidjeti kako neki roditelji s autom dopeljaju djecu, puste ih pred crkvom, a oni odlaze dalje. To je jako loš primjer i djeca od takvih roditelja mogu naučiti kako postoje dvostruki kriteriji, kako se u životu treba provlačiti. Pravi roditelji će pokazati svojim primjerom da je sv. Misa najvrednije što imamo, pokazat će i hrabrost u govorenju istine, a djecu će odgajati prema pravednosti i ljubavi.
    Stoga, tražimo od sebe da budemo pravedni i hrabri.
  2. Što tražimo od Boga? Učenici su od Boga tražili da im pokaže gdje stanuje. To je najvažnije što i mi od Njega trebamo tražiti. Božje prebivalište pak je u svakome čovjeku. To smo čuli u prvoj Pavlovoj poslanici Korinćanima gdje kaže: „Tijelo vaše hram je Duha Svetoga.“ Dakle, ako želimo biti s Bogom, ako želimo da Bog bude s nama dužni smo ljubiti. Stoga i Gospodin govori: „Tko mene ljubi, ja i moj Otac doći ćemo k njemu i nastaniti se u njemu.“ Nema veće sreće za čovjeka ako ima Boga. Pošto pak imamo Boga, razgovarajmo s njime u molitvi. Nemojmo biti poput jedne žene koja je rekla kada ju je svećenik pitao da li se moli, da nije bolesna pa da se Bogu moli. Čovjek se ne moli Bogu samo ada ga treba, nego moli se svaki dan. Na taj način iskazujemo vjeru da je u nama.

            „Što tražite?“ je pitanje na koje svaki od nas još jednom neka odgovori Gospodinu. Što tražite od sebe, a što tražite od Boga? Tražimo li svi po Svetome pismu pravednost i hrabrost od sebe, a od Boga da prebiva u nama? Ili možda tražimo nešto svoje, nešto sebično? Gospodin nam govori: „Dođite i vidjet ćete“ ako tražimo ispravno. Dao Bog da jednog dana dođem i gledamo ga zauvijek u kraljevstvu Božjemu. Tako neka bude, amen.

SVI ČLANCI