MALENKOST KRALJEVSTVA BOŽJEGA

Ez 17,22-24; Ps 92,2-3.13-16; 2Kor 5,6-10; Mk 4,26-34

Zamislimo da nam se kaže da smo postali dioničari kraljevstva Božjega. Svakome od nas dodijeljena je jedna dionica kraljevstva Božjega i samo jednu možeš posjedovati. I svaka dionica vrijedi samo jednu lipu. Svatko bi rekao da su onda to bezvrijedne dionice. Rekli bi: „Od jedne lipe se ne može preživjeti“. 

Gospodin govori mnoštvu o kraljevstvu Božjemu u prispodobama. Danas smo slušali o usporedbi kraljevstva Božjega sa sjemenom. Kaže Gospodin: „Kraljevstvo je Božje kao kad čovjek baci sjeme u zemlju.“ Taj čovjek koji baca sjeme je sam Gospodin, sjeme je evanđelje, a zemlja smo mi. Sjeme evanđelja se u nas posija svaki puta kada ga čitamo sami ili slušamo na sv. Misi. Htjeli mi ili ne, ono je u nas posijano. Evanđelje ima ogromnu snagu ako je posijano na plodnu zemlju, kako na drugome mjestu nam govori sveto evanđelje. S pretpostavkom da jest, ono se počinje polako razvijati. Kao što ne može u jednome danu izrasti pšenica, tako ne može kroz jedan dan i jednu noć sazreti kraljevstvo Božje u nama. Potrebno je mnogo dana i mnogo noći do žetve. To znači da mi kršćani moramo proći kroz mnogo lijepih, a onda i teških trenutaka do žetve do ostvarenja kraljevstva Božjega u nama.  I kada dozrijemo, nastupa radost. Dolazi žeteoc žeti, a to će reći dolazi Krist Gospodin biti s nama. U praksi to izgleda ovako. U nedjelju čujemo evanđelje, donesemo odluku za idući tjedan što ćemo dobro učiniti Bogu i ljudima, a prije spavanja još jednom promislimo u njemu. Kroz tjedan to vršimo, tako da do sljedeće nedjelje ili sljedeće sv. Mise imamo plod. Krist Gospodin se potom u svetoj Pričest nam se daje da bude s nama, Crkvom. I onda u toj zajednici spašenih vidimo kolika je snaga evanđelja i kolika je vrijednost kada smo zajedno.

Nadalje, Gospodin kraljevstvo Božje uspoređuje s gorušičinim zrnom.  Gorušica pak je povrće od koje se pravi senf. Ono ima mnogo sitnih zrnja. U Izraelu ona raste po vrtovima u obliku grma, a najviše može narasti do tri metra visine. Nije, dakle, neka velebna i ugledna biljka. Ljepša je ona slika o cedru libanonskom, sjajnom i moćnom drvetu, kako smo slušali u Knjizi proroka Ezekiela. No, Gospodin odabire sliku gorušice. Naime, pošto gorušica daje mnogo sitnih zrnja, nju je teško iskorijeniti iz vrta. Ako se i posiječe, ipak negdje ostane zrno te ono klija ponovno. Upravo je zato ta slika prikladna za kraljevstvo Božje. Kraljevstvo Božje, Crkva, nije društvo koje je previše privlačno ovome svijetu. Mnogi se izruguju Crkvi, mnogi progone Crkvu, mnogi ju žele iskorijeniti. Crkva, pak smo svi mi i sve se to nama radi. No, ako smo poput gorušice, ako smo skromni i jednostavni, ako donosimo mnogo ploda u našemu životu, onda se Crkvu nikada neće moći uništiti. Kraljevstvo Božje pak će rasti i širiti se.

Na kraju, zapamtimo si da nismo bezvrijedni. Bezvrijedni smo samo onda ako se uzdamo u sama sebe i smatramo da nam drugi ne trebaju. Mi smo svi dioničari kraljevstva Božjega. SvatKo od nas ima jednu dionicu koja nema preveliku vrijednost. No, kada se sakupimo kao zajednica da slavimo Gospodina u Njegovoj presvetoj euharistijskoj žrtvi, tada postajemo itekako vrijedni. I čim nas više ima i ako donosimo obilatiji rod, kraljevstvo Božje je zaista među nama i već smo spašeni. Tako neka bude, amen.

SVI ČLANCI