BOG SE NADA

Lk 13, 1-9

Draga braćo i sestre!

Sveto evanđelje započinje riječima: „U taj čas“. U koji to čas? Naime, prije toga Gospodin je rekao: „Zašto sami od sebe ne sudite što je pravo?“ Gospodin želi narod poučiti da razmišljaju svojom glavom što je ispravno, da im ne treba o tome govoriti pismoznanci i farizeji. I kada je Isus to poučavao javili su Mu da je Pilat dao pobiti Galilejce te njihovu krv pomiješao s krvlju njihovih žrtava. Ovdje treba prvo razumjeti da riječ „Galilejac“ u ono vrijeme označava nešto u današnjem smislu kao revolucionare, one koji se bune protiv vlasti. I sam Gospodin je Galilejac pa valja shvatiti ovu poruku kao indirektna prijetnja Gospodinu, nešto u smislu: „Galilejče, vidi što se događa takvima kao što si ti kod nas!“ I tada Gospodin svojim slušateljima odgovara 'protunapadom' tumačenjem ovog događaja. „Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite“ to jest ako ne promijenite vlastiti život. Naime, u evanđelju obraćenje znači staviti dobro drugoga kao temeljnu vrijednost vlastita postojanja. I nastavlja: „svi ćete slično propasti!“  Drugim riječima, Isus kaže: „Pazite! Vi ćete biti ti – ukoliko se ne obratite – koji će propasti“. Ne samo to. Do sada je naveo jedan opći primjer s Galilejcima. Sada se nalazi u Jeruzalemu te upravo govori o tom gradu. Siloam je gradska četvrt u Jeruzalemu. Dakle, Isus želi reći da i Jeruazelmci, kao pobožni puk, može nastradati. No, to nije Božja kazna za grijeh. Jer Bog je onaj koji se nada čovjeku Koji se nada da će se čovjek obratiti da ne propadne. Bog daje čovjeku nove i nove prilike, a čovjek je onaj koji to ne razumije. Zato Gospodin daje ljudima prispodobu o neplodnoj smokvi. Zašto baš smokvi? Jer smokva, isto kao i vinograd, označava izabrani izraelski narod. Stoga, smokva označava i svakoga od nas jer Crkva je novi izabrani Božji narod. Zato, ćemo danas promišljati o Bogu koji se nada čovjeku.

Bog se nada čovjeku. Bog je stvorio čovjeka i kao takvoga Ga voli u pravome smislu riječi. No, čovjek je upao u đavolsku zamku, u grijeh jer je želio postati poput Boga. Čovjek je nasjeo, a da pri tome nije razmislio da i mi jesmo poput Boga jer smo stvoreni na 'Njegovu sliku i priliku'. Čovjek poput Boga je biće zajedništva, biće ljubavi, biće stvoreno za upravljanje, biće sposobno za stvaranje. Ali čovjeku puno puta to nije dovoljno. On želi biti kao Bog. On želi određivati što je dobro i što je zlo. I kada se čovjek počinje 'igrati Boga', on upada u tu đavolsku zamku oholosti i samodopadnosti.

No, Bog se nada čovjeku. Bog želi da čovjek shvati kako je najdivnije Njegovo stvorenje. Kako nije potrebno se Njemu opirati jer On želi da mi budemo poput Njega jer mi to i jesmo. I zato Bog sam postaje čovjekom da čovjeku dokaže tu svoju ljubav. Bog za čovjeka u osobi Isusa Krista pati, biva mučen, raspet jer on se nada čovjeku. Dakle, sve patnje i nevolje, nisu Božja kazna  već posljedica čovjekova grijeha. Bog se nada da će čovjek shvatiti da Bog ne radi protiv njega, nego za njega.

Bog se nada i nama ovdje. Bog se nada da nećemo odabrati propast. Bog se nada da ćemo uvijek i svugdje biti spremni na susresti s Njim. Bog se nada da ćemo biti poput Njega. Bog se nada da ćemo biti bića ljubavi poput Njega, da ćemo biti bića zajedništva poput Njega, da ćemo biti bića koja će stvarati dobro poput Njega, da ćemo se nadati obraćenju, Bog se nada da ćemo se i mi nadati Njemu. Zato, kroz ovaj tjedan korizme učvrstimo svoju nadu tako što ćemo biti donijeti ploda. Tj. pokažimo da se nadamo Gospodinu, otiđemo i koji radni dan na svetu Misu ako možemo, a ako ne onda barem doma izmolimo križni put, razmišljajući što Gospodin za nas je sve trpio, a koliko smo Mu zahvali na tome i koliko ga očekujemo. Tako neka bude, amen!