ISUS KRIT – CENTAR I MJERILO ŽIVOTA

Lk 9, 28b-36.

Draga braćo i sestre!

            Na gori koja je mjesto božanske sfere, Gospodin naš Isus Krist se molio svome Ocu. Evanđelist Luka više puta spominje da se Gospodin molio. Evanđelist predstavlja Gospodina koji se moli u svim važnijim životnim trenucima. U molitvi lice mu se izmijenilo, a odjeća mu zablistala. Tu se želi reći da čovjek u molitvi sjaji Božjim svjetlom jer razgovara s Bogom Ocem koji je sama svjetlost. Izraz „I gle“ označava nešto neočekivano, iznenađujuće. I zaista je bilo neočekivano vidjeti Mojsija i Iliju kako su razgovarali s Gospodinom. Zašto baš njih dvojica? Zato jer Mojsije je onaj koji je donio Zakon, a Ilija najrevniji prorok koji je taj Zakon vršio i promicao. Petar, Jakov i Ivan su za to vrijeme spavali. San pak označuje nerazumijevanje i neshvaćanje onoga što se događa. I zaista, apostoli ne shvaćaju što se događa. Kada su se probudili, apostoli vide što se događa ali ne razumiju. Tada Petar govori Gospodinu: „Učitelju!“ No, u izvorniku se ne spominje ta riječ, nego riječ koja označava šefa ili gazdu. Time sveti evanđelist Luka prikazuje da Petar ne shvaća Gospodina, da ga ne shvaća kao učitelja, nego kao onoga kojemu se treba podložiti kao rob gospodaru. Potom, Petar želi sagraditi tri sjenice. Zašto baš sjenice? Naime, kod Židova je postojao blagdan sjenica. To je bio blagdan prisjećanja na oslobođenja Izrelaca iz egipatskoga ropstva i kroz osam dana živjelo se pod sjenicama tj. šatorima. S time se također iščekivalo Mesiju koji će doći u to vrijeme spomena na egipatsko oslobođenje, a on će tada osloboditi Izrael d svakoga ropstva. Tako da Petar tim riječima želi da se Gospodin očituje kao Mesija. No, Petar ne razumije baš tko je Gospodin. Ne razumije da je Bog. Zato govori napravimo: jednu tebi, jednu Mojsiju, jednu Iliji. Kad se spominju, naime, tri lika, najvažnije je onaj u sredini. On Mojsiju stavlja u sredinu, a time pokazuje da ne zna da je Krist Bog. Stoga i evanđelist zaključuje taj dio riječima: „Nije znao što govori.“ Nakon toga, pojavio se oblak i zsjenio ih. Oblak pak predstavlja aktivnu prisutnost Boga. „A glas se začu iz oblaka“ – glas Boga – „Ovo je Sin moj“ – biti sin ne označava osobu koja ima oca nego koja svom ocu sliči ponašanjem i djelovanjem. Bog zapravo govori da je Isus kao On! Da je Isus Bog. Nakon, toga nestali su i Mojsija i Ilija. Isus je ostao sam. To nam sveti evanđelist reći da jedino koga moramo slušati je Isus Krist. Cijelo Sveto pismo je njemu podložno. Mi se više ne ravnamo po Mojsijevom zakonu ili bilo čijem drugom, nego samo po Kristovom zakonu. „I upravo kad se začu glas, osta Isus sam.“ Ova šutnja tipična je za Isusove neprijatelje. „Oni su šutjeli i nikomu onih dana nisu kazivali što su vidjeli.“ Zašto nikome nisu ništa rekli? Jer se ne slažu s time. Ostaju pri svom. Oni, naime, žele Isusa prema Mojsijevu zakonu i prema Ilijinoj gorljivosti – ne prihvaćaju drugačijeg Isusa. Ne slažu se s njim i zbog toga šute.

Zato, draga braćo i sestre, iz današnjeg svetoga evanđelja možemo izvući dvije pouke za naš život: Isus Krist je centar našega života i Isus Krist je mjerilo za naš život.

  1. Isus Krist je centar našega života. U životu uglavnom se ve vrti oko ljubavi i oko novca. Tu prije svega mislim na onu fizičku ljubav, na čovjekovu potrebu da ima nekoga i da ne bude sam. A da se sve vrti oko novca pokazuju mnoge stvari; od našeg potrebe da imamo i više od onoga što nam treba do toga da svoj život mjerimo prema onome što posjedujemo. Tako možemo čuti da neki ljudi su počinili samoubojstvo ili zbog nesretne ljubavi ili zbog gubitka posla ili jer su upali u velike dugove. Zato, budimo oni koji neće u centru života imati takvu vrstu ljubavi i novac. Jer to je sve nestalno i propadljivo. I kada ti naši bogovi i idoli propadnu, propast ćemo i mi s njima. U centar stavimo Gospodina Isus Krista jer tada će nam On pomoći i u ljubavi i u materijalnoj oskudici da ne klonemo duhom. Već da sve podnosimo i hrabro idemo prema vječnome životu.

  2. Isus Krist je mjerilo života. Puno puta ljudi se uspoređuje s drugim ljudima. Znaju reći: Nisam najgori. Ima i gorih od mene. A nisam niti najbolji. Tako ljudi žele umiriti svoju savjest. No, mi kršćani jedino se trebamo uspoređivati s Gospodinom našim. I sve što radimo ili govorimo trebali bi se pitati: Zar bi to učinio i Krist naš Bog? Zar bi i on to rekao? To mjerilo trebamo primijeniti na sebe i na druge ljude.

Draga braćo i sestre!

Za ovaj drugi tjedan korizme dajmo si zadatak da nećemo kroz taj tjedan nikoga ogovarati čak niti prepričavati događaje ili osobe. Pa čak ako bili i istinit. Nego, kroz taj tjedan uzađimo na goru s Kristom, uzađimo u sferu božanskoga i tamo se molimo, preobrazimo se i postanimo barem malo više sličniji Kristu Gospodinu. Tako neka bude, amen!