ISTINA BOLI

Lk 4, 21-30

Draga braćo i sestre!

            Prošlu nedjelju smo slušali kako je Gospodin naš Isus Krist došao u svoje rodno mjesto Nazaret i u sinagogi pročitao dio iz knjige proroka Izaije gdje se opisuje ustvari smisao i uloga Kristova poslanja (Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti sužnje i proglasiti godinu milosti Gospodnje.) Danas smo slušali nastavak toga djela. Dakle, nakon što je Gospodin pročitao ove riječi jasno je rekao da su se ne ispunile danas. No reakcije su bile dvojake. S jedne strane bilo je onih koji su mu se divili i povlađivali ga,a s druge strane je bilo onih koji su sumnjali u njega pitajući se: „Nije li ovo sin Josipov?“ Gospodin prvima ne govori ništa, već se obraća ovima koji sumnjaju. Prije nego mu oni išta govore o zna njihove misli te im govori: „Zacjelo ćete mi reći onu: Liječniče, izliječi sam sebe! Što smo čuli da se dogodilo u Kafarnaumu učini i ovdje u svom zavičaju.“ Kafarnaum je bio kraj naseljen ne baš uzornim vjernicima, a na takvim mjestima je Gospodin obitavao i činio čudesa. U svojem rođenom kraju pak Gospodin ne može činiti čudesa jer ljudi ne vjeruju u Njega kao na Onoga koji je Božji pomazanik, koji je Sin Božji. I zato im Gospodin govori dvije prispodobe uzete iz Staroga zavjeta. Prva je o proroku Iliji i udovici iz Sarfate sidonske, a druga je o Namanu Sircu. I udovica i Naman Sirac bili su stranci, oni koji nisu pripadali Izraelskome narodu. No, nakon što su čuli Božju riječ oni su povjerovali pa ih je Gospodin spasio tj. ozdravio. Nakon toga, njegovi sumještani su se razgnjevili na Gospodina, izbacili ga iz grada i htjeli ga baciti niz stijenu, no on je prošao između njih i otišao.

Ovdje ćemo zato promišljati o ovoj posljednjoj rečenici koja je tajnovita i puna nejasnoća: „Čuvši to, svi se u sinagogi napune gnjevom, ustanu, izbace ga iz grada i dovedu na rub brijega na kojem je sagrađen njihov grad da ga strmoglave. No on prođe između njih i ode.“

  1. Čuvši to – napune se gnjevom. Slušatelji su, dakle, jasno čuli Gospodinov govor i tumačenje koje je bilo oštro, čak i uvredljivo jer ih je neizravno prozvao za nevjeru, dok je strance pohvalio na njihovoj vjeri. Tako i mi slušamo Božju riječ, slušamo što nam svećenik tumači i kadkad smo ljuti na svećenika jer mislimo da je baš na nas mislio kad je tako propovijedao. Ljuti smo kada nam netko ne povlađuje i kad nas netko ne želi pohvaliti, a mi mislimo da smo to zaslužili. Jer istina više puta je vrlo bolna.

  2. Ustanu. Slušatelji Gospodinovi su do tada sjedili i slušali, ali kada ih je istina pogodila ustali su. Iz slušača oni postaju aktivni sudionici, no u negativnom kontekstu. Tako i mi umjesto da se obratimo i popravimo, mi još više ustrajemo na svojoj tvrdoglavosti ili grijehu.
  3. Izbace ga iz grada. Grad je mjesto sigurnosti, mjesto zajedništva. Kada, dakle, Gospodina mi izbacimo iz našega grada, iz našega života jer nismo se htjeli mijenjati, tada ne nastradava Gospodin, nego sami sebi štetimo. Naš grad ostaje bez Boga.

  4. Odvedu na rub brijega. Brijeg je povišeno mjesto po vjerovanju mjesto na kojem smo bliže Bogu. I tako Gospodinovi sumještani, umjesto da shvate da su sada bliže Bogu, oni su potpuno zaslijepljeni svojom tvrdoglavošću i ohološću. Oni misle da su oni u pravu i pravovjerni. Tako i mi možemo ustvari uništavati vjeru svojom lažnom pobožnošću. Ako mislimo da smo bez grijeha, ako mislimo da se ne trebamo ispovijedati, ako mislimo da nismo potrebni Božjega milosrđa i praštanja, tada smo upravo Boga doveli na vrh brijega da ga strmoglavimo. Zbog naše lažne pobožnosti, Bog ne može učiniti nikakvo čudo. Jer više vjerujemo sebi i svojim navikama, umjesto Gospodinu koji dolazi među nas da nas spasi od laži.

  5. On prođe između njih i ode. Boga se ne može ubiti. I kada mislimo da smo najpobožniji, da smo savršeni tada Gospodin na čudesan način ode između nas. I to ne samo preko pojedinca, nego prijeđe između cijele zajednice krivih pobožnjakovića. Oh kakva bi strahota i žalost bila da Gospodin ode između nas zbog naše lažne pobožnosti.

Draga braćo i sestre!

            Današnja pouka svetoga evanđelja možda bi bila da istina boli. I zato nemojmo se ponašati kao da smo mi pametniji od samoga Gospodina Boga. Budimo poput stranaca u vjeri budimo poput udovice iz Sarfate Sidonske ili poput Namana Sirca. Budimo oni koji znaju da Boga ne poznaju, ali oni koji Bogu vjeruju. Budimo oni koji se poudavaju u Božju riječ pa kako god ona bila teška ili nerazumljiva. I tek tada, kada ćemo prihvatiti da smo mi stranci u vjeri, kada ćemo postati ponizni u vjeri, postat ćemo pravi učenici Božji s kojima će Gospodin moći učiniti čudo. Tako neka bude, amen!