POMAZAN DUHOM SVETIM

Lk 1, 1-4; 4, 14-12

Draga braćo i sestre!

            Danas Crkva se spominje i svetoga Franju Saleškoga. On je živio potkraj XVI. I početkom XVII. Stoljeća u vrijeme kada se Crkva suočavala sa protestantizmom. Odzvao se Božjem pozivu te postao svećenik i dušobrižnik u jednom švicarskom mjestu gdje je uspio privesti svetoj katoličkoj vjeri oko 70 000 kalvina. Zbog toga ga je papa imenovao biskupom. Istaknuo se i pisanjem raznih pobožnih spisa. Između ostaloga rekao je sljedeću rečenicu: „Naša bijeda je prijestolje Božjeg milosrđa.“ Danas pak smo čuli u svetome evanđelju kako je Gospodin naš Isus Krist otvorio svitak knjige proroka Izaije te pročitao sljedeće: „Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje.“ Te riječi je Gospodin izgovorio u svojem rodnome kraju, u Nazaretu u mjesnoj sinagogi. Nakon što je pročitao te riječi, otvoreno je rekao da se to pismo danas ispunilo. No, da li se ispunja i ovdje u župi Nedelišće ova Božja riječ? Jesmo li mi poput Isusa Krista koji smo pomazani Duhom Svetim te živimo po njemu? Razmišljat ćemo stoga što nam je činiti, kamo nas želi uputiti Duh Sveti!

  1. Blagovjesnik biti siromasima. Sveti Franjo bio je blagovjesnik siromasima. Bio je odgojitelj koji je odgajao osobno, tj. svakoga prema njegovu značaju, a ne prema jednom te istom kalupu. Znao je dobro da ima raznih vrsta pobožnosti, da u nebo vode mnogi putovi i da su sredstva za postignuće savršenosti najrazličitija. Tu je stvarnost ovako izrazio: “Pobožnost se mora očitovati na različit način: drukčije kod čovjeka na visokom položaju a drukčije kod nadničara, drukčije kod kneza, drukčije kod podanika, drukčije kod djevojke, a opet drukčije kod žene ili udovice. Bilo bi neprikladno da jedan biskup živi kao pustinjak, da plemići žive kao kapucini koji se moraju odricati vremenitih dobara, ili ako bi jedan trgovac čitav dan htio provoditi u crkvi.” Dakle, draga braćo i sestre, ugledajmo se na primjer svetoga Franje Saleškoga. Budimo i mi blagovjesnici koji će svakoga čovjeka usmjeriti prema Kristu, a da pri tome imamo u obziru njegovu narav i sposobnosti.

  2. Proglasiti sužnjima oslobođenje. I danas imamo mnogo onih koji su zatvorenici svojih strasti i grijeha. Ali imajmo na pameti da je Gospodin naš Isus Krist jači od svake strasti i svakoga grijeha. On nas je već spasio i oslobodio svojom smrću na križu i svojim uskrsnućem. Također, šalje nam neprestano Duha Svetoga koji nas onda jača na životnome putu.

  3. Vid slijepima. Jesmo li kada pomogli da koji nevjernik progleda ili jesmo li bar pokušali to učiniti? Posebice je važno tu pomoći onim ljudima koji su kršteni ali ne žele živjeti svoju vjeru. To su slijepci današnjega doba. Pored zdravih očiju ne vidi nikoga osim svojih užitaka i interesa. Kako im povratiti vid? Mi to ne možemo, ali može Gospodin. A na nama je da ih svojim načinom života dovedemo njemu. Da za njih postimo i činimo pokoru.

  4. Na slobodu pustiti potlačene. Tko je od nas potlačen? Zar nismo svi mi potlačeni od životnih briga, nedaća i bolesti?! Zar nismo potlačeni i od samoga đavla koji nas svaki dan napastuje svojim zavodničkim ponudama? Zar nismo potlačeni i od strane raznoraznih reklama i medija koji nam žele nametnuti krive, bezbožne i poganske stavove?! Ali imajmo na pameti da su svi oni bespomoćni jer već odavno sve to je pobijedio Gospodin naš Isus Krist. On je pobijedio sve, a mi moramo i s njim dalje pobjeđivati. U tome nam posebno mogu pomoći i zagovori svetaca i svetica. Pa se pitajmo, molimo li se BDM Bogorodici? Molimo li se svetom Josipu i svetim apostolima? Molimo li se svetome Mihaelu arhanđelu koji je pobijedio đavla i vojsku njegovu? Molimo li se svecu zaštitniku? Molimo se tim prvacima neba da nas štite od onih koji nas žele potlačiti, ali i nasljedujmo njihov primjer kako bi i mi mogli jednoga dana stići u nebo k njima.

  5. Proglasiti godinu milosti Gospodnje. Papa Franjo proglasio je ovu godinu izvanrednim jubilejom milosrđa. Sluga Božji, američki biskup Fulton J. Sheen je rekao: „Kako svijet postaje mekanim, sve više i više koristi riječ milosrđe. To bi bila hvalevrijedna karakteristika kada bi se milosrđe shvaćalo na ispravan način. Ali prečesto milosrđe znači puštati nekog tko krši Božanski zakon ili nekog tko izdaje svoju državu…Kada bi milosrđe značilo oprost svih krivnji bez kazne i bez pravde, to bi završilo samo povećanjem pogrešaka. Milosrđe je za one koji ga neće zlorabiti, a nijedan koji je već započeo s mijenjanjem zlog u dobro, kako pravda zahtijeva, ne može ga zlorabiti. Ono što neki danas nazivaju milosrđem uopće nije milosrđe, nego krevet od perja za one koji otpadnu od pravde; i tako oni opskrbom takvim madracima množe krivnju i zlo. Postati predmetom milosrđa nije isto što i proći nekažnjeno, jer kako riječ Gospodnja kaže: „Jer koga Gospodin ljubi, onoga i kori.“ [Izr 3, 12.)“

Draga braćo i sestre!

            Nemojmo mi biti poput ovoga ili onoga, budimo originalni kako nas uči sveti Franjo Saleški. Zajedničko nam jedino treba biti vjera u Gospodina našega Isusa Krista. Pustimo Duhu Svetome da nas i dalje maže svojim pomazanjem, svojim darovima, kako bi mogli biti blagovjesnici siromasima, kako bi mogli oslobađati sužnje, kako bi mogli vraćati vid slijepima, kako bi mogli na slobodu puštati potlačene, i kako bi mogli iskusiti u životu Božje milosrđe, ali i drugima ga svjedočiti. Tako neka bude, amen.