PRAVI MESIJA

Lk 19, 28-40

            Draga braćo i sestre!

Danas se sveta Crkva spominje svečanoga ulaska Gospodina našega Isusa Krista u Jeruzalem, nakon kojega će nadoći izdaja, muka, smrt i uskrsnuće. Da bi mogli razumjeti Kristov svečani ulazak, moramo se prisjetiti proroštva proroka Zaharije koje govori: „Klikni iz sveg grla, Kćeri sionska! Viči od radosti, Kćeri jeruzalemska! Tvoj kralj se evo tebi vraća: pravičan je i pobjedonosan, ponizan jaše na magarcu, na magaretu, mladetu magaričinu.“ Ovdje je zanimljivo da prorok govori o kralju koji će osloboditi Izraela, a jače na magaretu. Naime, kraljevi su jahali na konju ili muli, a nikako na magaretu. To pak znači da mesija neće biti kao vladari ovoga svijeta, nego posve drugačiji. Mesija je onaj koji je pravičan i ponizan te donosi mir. Mesija jaše magarca, jer sav običan narod je koristio tu životinju za prijevozno sredstvo. To proroštvo je bilo davno zaboravljeno. Narod je očekivao mesiju koji će biti moćni kralj te će osloboditi Izrael od ropstva mačem. Isus šalje svoje učenike da odriješe magare te ga njemu dovedu. Zašto je to važno? Trebaju odriješiti proroštvo koje je zarobljeno, svezano o skromnom mesiji to jest mesiji mira. To trebaju odvezati, odriješiti.

„I dovedoše ga Isusu i staviše svoje haljine na magare“ U hebrejskoj simbolici haljina predstavlja osobu, njezin identitet. Učenici, dakle, prihvaćaju Isusa kao mesiju mira „te posjednuše Isusa“ na to sredstvo mira, na magare. I narod je slavio toga Mesiju, no nisu posve razumjeli kakav je to mesija. Znamo da će kasnije tome istome Mesiji klicati: „Raspni ga, raspni!“ Zato ćemo mi danas promišljati o Mesiji, o Kristu, tko je On?!

  1. Mesija – usavršitelj vjere. Kada bi imali vjeru poput gorušičina zrna i brda bi premještali, rekao je jednom prilikom Krist. Zato je On i došao kako bi nam usavršio vjeru u Boga jer On je sam Bog. Tko vjeruje u Krista, taj ima život vječni. Ne možemo se bez vjere svidjeti Bogu, govori nam sveti Pavao. Dakle, kako mi možemo usavršavati našu vjeru? Vjeru usavršavamo onda kada se pričešćujemo. Jer po svetoj Pričesti mi pokazujemo da vjerujemo da primamo samoga Krista. Naša vjera ako se ne hrani Kristom, ona će umrijeti, a mi ćemo biti bačeni u vječni oganj zbog toga.
  2. Mesija – donositelj nade. Čemu se mi, draga braćo i sestre, nadamo? Nadamo li se zdravlju? Prolazno je. Nadamo li se sreći? Nestalna je. Nadamo li se ljudskoj zahvalnosti? Varljiva je. Jedino kome se možemo ispravno nadati jest Kristu. On nam je donio nadu u vječni život. A kako tu nadu iskazivati? Nadu iskazujemo svetom Ispovijedi. Po njoj nam Gospodin Bog oprašta grijehe. Nemojmo se varati da ćemo uči u kraljevstvo Božje, ako ćemo biti samo 'dobri ljudi'. Ne ulazi u raj 'dobar čovjek', nego čovjek koji iščekuje Krista. Nada je naša u Kristu kada se njemu molimo. Nada je naša u Kristu kada poradi Njega činimo dobra djela.
  3. Mesija – tvorac mira. Krist je donio na svijet samoga sebe, a Bog u sebi je mir. Dakle, tko Krista prima, prima i mir. Rekli smo da Krista primamo u svetoj Pričesti. Rekli smo da Kristu se nadamo kada se ispovijedamo. A Kristov mir primamo kada Mu služimo u našoj braći i sestrama. Ne misli se samo da nekome učinimo neko dobro djelo, da nekome damo novce, nekoga nahranimo ili odjenemo, nego kada braći i sestrama učinimo najveće dobro djelo, a to je kada im damo Krista. Koliko je potrebno ljudima pričati o Bogu, o Kristu. Koliko je samo potrebno ljudima usavršavati vjeru i donositi nadu kada ih spremamo za svete sakramente. Tada im mi nosimo mir.

Draga braćo i sestre!

      Krist je Mesija, što znači pomazanik. On je usavršitelj vjere, donositelj nade i tvorac mira. Budimo mi oni koji će biti uz Krista i u dobru i u zlu našega života. Nemojmo biti poput nerazumne svjetine koja Kristu viče samo kada im je lijepo a kada dođu teški trenuci, tada Krista raspinju. Dakle, ako smo Kristovi, tada ćemo mu biti vjerni svaki dan, tada ćemo mu se nadati cijeli naš život i tada ćemo drugim ljudima činiti dobra djela kako bi imali Njegov mir, a taj mir širili svugdje. Tako neka bude, amen!