IDI ZA MNOM!

Iv 21, 1-19.

Draga braćo i sestre!

            Kada je završavao II. vatikanski sabor, papa Pavao VI., predložio je teološkoj komisiji da se umetne u jedan dokument članak po kojem bi papa bio odgovoran u svojim djelima samo Gospodinu. No, teološka komisija je odbacila tu misao jer papa je vezan  “samim otkrivenjem, temeljnom strukturom Crkve, sakramentima, definicijama ranijih sabora i drugim prebrojnim obvezama...” Dakle, papinska služba ima zadatak čuvati svetu vjeru, a ne ju ukidati i mijenjati.

Danas smo čuli u svetome evanđelju izvještaj o susretu uskrslog Krista i njegovih učenika. No, nisu bili prisutni svi, nego njih sedam. A broj sedam označava puninu pa slobodno možemo reći da sveti evanđelist želi naglasiti cjelovitost, cjelinu učenika. Isus se treći put ukazao učenicima pošto uskrsnu, no treći put također treba shvatiti kao puninu ukazanja tj. susreta s uskrslim Kristom jer to je simbolika broja tri: punina. Tu treba primijetiti da se u životu učenika ništa nije bitno promijenilo, unatoč tome što su već dva puta prije toga ga susreli. Isus ih je prije toga poslao u svijet da svjedoče o Njemu, no oni se vraćaju dalje svojemu poslu. Ostali učenici slijede glavnog učenika Petra. On je prvi koji govori da ide ribariti na more, a onda ostali govore da i oni idu s njim. Dakle, umjesto da su učenici poslušali Krista, oni slušaju Petra. Rezultati su bili katastrofalni. Cijelu noć su ribarili, ali ništa nisu ulovili. Tek kada dolazi uskrsli Krist, događa se čudo. Na kraju, uskrsli Krist pita tri puta Petra: „Šimune Ivanov, ljubiš li me?“ Nazivajući ga Ivanovim Gospodin aludira na to da je Petar sljedbenik Ivana Krstitelja tj. da nije potpuno prihvatio Kristov nauk, nego se drži ljudskoga. I nakon trećega upita, Petar se prisjetio da je zatajio tri puta Gospodina i da sada time Gospodin mu oprašta njegovu nevjeru. I tada mu Gospodin govori: „Idi za mnom!“ Petar je na početku pošao za njim misleći da slijedi pobjedničkog kralja. Isus mu pokazuje da slijediti ga znači proći kroz agoniju, prezir, križ. Napokon je Petar shvatio i prihvaća Isusov poziv. Dakle, tek na koncu ovog evanđelja Isus poziva Petra da ga slijedi. Zašto? Tek kada je Petar shvatio da slijediti Isusa ne znači put časti, vlasti, moći, uspjeha nego put poniženja, patnje, odbacivanja – tek mu tada Isus upućuje poziv: „Idi za mnom!“

Draga braćo i sestre! Razmišljat ćemo zato danas  gdje nama Krist govori: Idi za mnom!

  1. U svijetu. Na Bliskome Istoku muslimanski teroristi proganjaju kršćane. I zasigurno mnogi su u teškome iskušenju: Ili promjeniti vjeru, zatajiti vjeru ili pak se javno priznati kršćaninom. U takvim pitanjima vjernik se pita: „Gospodine, što mi je činiti?“ A možemo samo čuti Njegove riječi: „Idi za mnom!“ Kod nas u Hrvatskoj nećeš biti ubijen. Ali od određenih ljudi biti ćeš ismijan. I nama se zato javljaju pitanja: Gospodine, što mi je činiti? Smiju mi se jer sam katolik, preziru me što sam katolik, vlastiti ukućani su protiv mene…A nama Gospodin odgovara jednako: „Idi za mnom!“ Danas nije lako biti kršćanin, katolik. Ali ako se javno priznamo u svijetu da smo Kristovi tada ćemo proslaviti Boga, a Bog će proslaviti nas.
  2. U Crkvi. Mnogi krivo shvaćaju riječi pape Franje ili ih krivo tumače. Mnogi su poput ostalih učenika koji umjesto da slijede Krista, slijede krivo tumačenje pape Franje. Tako neki koji nemaju prevelike veze sa svetom vjerom katoličkom pozivaju se na papu da je on to tako rekao. Dakle, mi ne trebamo slijediti samo papu Franju, nego mi slijedimo Krista, nauke svetih crkvenih sabora i tek onda nauku papa kroz povijest. Jer nije od pape počela sveta vjera, nego Krist je izvor vjere. Dakle, Krist nama govori: „Idi za mnom!“ Ako nam se i ne sviđa sve kako je u Crkvi organizirano, ako nam se ne sviđaju postupci svećenika, ako imamo prigovore na riječi i djela crkvenih službenika i vjernika u Crkvi, baš tada moramo biti poslušni Kristovim riječima: „Idi za mnom!“ Samo nasljedujući Krista, moći ćemo nešto u Crkvi promijeniti na bolje. Bez hoda za Kristom, nema promjeni u Crkvi.
  3. U duši. Koliko puta smo radosni, koliko puta smo žalosni, koliko puta smo ravnodušni, koliko puta usamljeni, koliko puta zadovoljni, koliko puta smo radišni, koliko puta lijeni, koliko puta zahvalni, koliko nezahvalni, koliko zdravi, koliko bolesni. Sve to događa se u nama, u našoj duši. To je život. I u svim raspoloženjima i u svakome stanju Krist nam govori: „Idi za mnom!“ Idi za mnom kada si radostan – obraduj i ti nekoga. Idi za mnom kada s žalostan – podjeli žalost sa mnom i utješit ću te. Idi za mnom kada si ravnodušan i ne osjećaš ništa - ja ću osjećati za tebe. Idi za mnom kada si usamljen – pravit ću ti društvo. Idi za mnom kada si zadovoljan – učini dobro djelo bližnjemu. Idi za mnom kada si radišan, kada si lijen, kada si zahvalan, kada si nezahvalan, zdrav, bolestan – borit ću se za tebe. Idi za mnom u svojoj duši, u molitvi – tamo ćeš me čuti. Idi za mnom po svetim sakramentima – naći ćeš me u euharistiji.

Draga braćo i sestre! Budimo oni koji će nasljedovati Isusa Krista, cjelovitoga. Budimo oni koji će ići za njim u svemu. Budimo oni koji će biti ne odgovorni samo Gospodinu, nego koji ćemo ići za Kristom u svijetu – tako što ćemo svjedočiti Krista svijetu, idimo za njim u Crkvi tako što ćemo se držati crkvenih zapovijedi u cjelovitosti, a ne samo u onim stvarima koje nama odgovaraju i idimo za njim u svojoj duši tako što ćemo slušati Njegov glas u molitvi i pronalaziti ga iznova u euharistiji. Tako neka bude, amen.