SVEĆENIK – ALTER CHRISTUS

Iv 10, 27-30.

Draga braćo i sestre!

            Jedno od najčešći pitanja koje svećenik dobiva je: kako ste se odlučili za svećenika?! Na to pitanje svaki svećenik može pokušati dati odgovor, no taj odgovor ostat će na ovaj ili onaj način nedorečen. Nitko ne može riječima opisati ljepotu Božjega poziva, tj. ljepotu Božjega glasa.

Iz naše nedeliške župe bilo je Bogu hvala uvijek duhovnih zvanja. Izdvojio bih ovdje lik jednoga svećenika, domaćega sina, dvostrukog doktora Antuna Pintarića. Rodio se na Novu godinu 1901. Godine u Nedelišću od oca Lovre i majke Katarine r. Vukšić. Četiri razreda pučke škole završio je u Nedelišću, potom jedan razred u Čakovcu gdje je učio latinski jezik, potom je otišao u Mađarsku u Nagykanizsi, potom u Zagrebu, da bi na kraju maturirao u Mađarskoj na mađarskome jeziku. Teologiju je studirao u Zagrebu da bi na kraju bio zarađen za svećenika 1923. Godine po rukama nadbiskupa Antuna Bauera. Izvrsno je govorio njemački, latinski i mađarski jezik. Kasnije kao svećenik završio je dva doktorata, kanonskoga prava u Budimpešti te bogoslovlja u Zagrebu. I unatoč tako visokom znanstvenom stupnju, postao je župnik u siromašnoj župi Natkrižovljanu – sv. Barbara, gdje je bio župnik 41 godinu. Isticao se skromnim i jednostavnim načinom života. Bio je veliki pokornik i adorator pred Presvetim Oltarskim Sakramentom. Svaki dan je sat vremena klečao pred Kristom prisutnim u Presvetoj Hostiji. Dnevno je jeo samo dva puta, a cijeli život uzdržavao se od alkohola, iako je bio u župi bogatoj vinogradima. Ovaj lik domaćeg sna vlč. Pintarića, stavljam nam pred oči kako bi se posvjestili da svećenik ne pada iz svemira. Svećenik je običan čovjek, odgojen u određenom okruženju, koji nastoji život dati Bogu i Crkvi. To je učinio i župnik Pintarić. Nije lako biti svećenik, ni tada ni danas, ali je vrlo lijepo.

Danas je nedjelja Dobroga Pastira, dan kada na poseban način molimo za nova svećenička i redovnička zvanja te razmišljamo o ljepoti svećeničkog poziva. Sveti Ivan Zlatousti je rekao da svećeničko služenje se obavlja na zemlji, ali ima nebeski poredak. Zato jer svećeničku službu nije ustanovio čovjek, ni anđeo ni arkanđeo, već sam Gospodin. Preko svećenika svi mi postali smo djeca Božja jer svećenik nas je krstio, obukao u Krista. I ako tko želi postati svećenik, želi dobro djelo, govori nam sveti Pavao u Prvoj poslanici Timoteju.

U današnjem svetome evanđelju Gospodin naš Isus Krist, koji je jedini pravi Veliki Svećenik sebe predstavlja kao pastira koji se brine za svoje stado. Zato On govori: a) ja ih poznajem, b) Ja im dajem život vječni, c) Ja i Otac jedno smo. Zato ćemo na temelju tih tri Isusovih izjava razmišljati tko je svećenik za nas.

  1. Ja ih poznam. Svećenik je onaj koji poznaje svoje župljane. Doduše, svećenik ne može poznavati onako kao što poznaje Krist, ali ovdje se misli da svećeni pozna svoje župljane, pozna njihove probleme i radosti, zna mentalitet svojih župljana. I kao takve ih prihvaća te im pokazuje Put. No, to poznavanje mora biti obostrano. Važno je da i narod pozna svojeg svećenika, da toga svećenika poštuje i da toga svećenika uzdržava. Naime, ako smo po roditeljima rođeni za ovaj svijet, onda smo po krštenju kojega nam je udijelio svećenik, rođeni za nebo. Pa kako poštujemo zemaljske roditelje, još više dužni smo poštovati svećenika.
  2. Ja im dajem život vječni. Život vječni daje Krist Gospodin. Svećenik pak je po učenju Tridenstkog sabora „alter Christus“ tj. „drugi Krist“. Gospodin je rekao, tko ne povjeruje i ne pokrsti se neće se spasiti, a također, tko ne jede Tijela Sina čovječjega i ne pije Krvi Njegove ne može uči u kraljevstvo Božje. A tko nas krsti? Tko nas pričešćuje? Svećenik. Dakle, svećenik je posrednik života vječnoga.
  3. Ja i Otac jedno smo. Broj jedan u biblijskoj simbologiji označuje božanstvo. To znači sljedeće: Isus govori da je on Bog, kao što je Otac Bog. Dakle, Isus nije Božji poslanik, Isus nije Božji prorok. Isus je vidljivo i zemaljsko očitovanje Boga. Isus je Bog! I to ma zadatak svećenik propovijedati. Također, svećenik se zato posvema daje u služenju Bogu, ne ženi se i nema obitelj, kako bi bio što više sličan Kristu kojemu služi. No, ako svećeni i griješi, njegovi sveti činovi i dalje valjaju jer Krist je onaj koji je sakramente udijelio.

Draga braćo i sestre!

            Odgajajmo našu djecu kako bi vidjeli ljepotu svećeništva. Nemojmo govoriti samo negativno o svećenicima. Upoznajmo tko je naš svećenik, jer on nas upoznava s Kristom, poštujmo svećenika jer on nam je posrednik života vječnoga, slušajmo svećenika kako bi više upoznali Krista kojega svećenik propovijeda. Zato, prije svega zapamtimo si ime svećenika koji nas je krstio, koji nas je pričestio, koji nas je krizmao, koji nas je vjenčao. Potom molio za te svećenike, jer svećenik nema nikoga drugoga tko bi se za njega molio, doli njegovog naroda. Posebice, molimo za svećenike koji su rodom iz naše župe, molimo i za naše pokojne župnike i kapelane. Molimo i Presvetu Djevicu Bogorodicu Mariju da nas zagovara kod Gospodina da nam podade mnoštvo svetih svećenika. Tako neka bude, amen.