VJEČNA NAGRDA ZA DOBRE, A KAZNA ZA ZLE

Lk 16, 19-31

Draga braćo i sestre!

            Posljednje stvari čovjekove jesu: smrt, sud, vječna nagrada za dobre, a kazna za zle. Današnje sveto evanđelje govori upravo o nagradi za pravednike, a kazni za bezbožnike. Možemo slobodno reći da i kazna i nagrada najviše ovise o čovjeku, o njegovom moralnom i vjerskome životu. Tako u ovom ulomku imamo dva primjera; bogataš i Lazar. Bogataš predstavlja sebične i egoističke osobe, dok Lazar predstavlja prezrene i odbačene ljude ovoga svijeta koji Bogu služe unatoč svemu. Stoga ćemo danas razmišljati o nama u kontekstu bogataša i Lazara.

  1. Bogataš. Gospodin naš Isus Krist više puta upozorava na opasnost bogatstva. Ono može čovjeka zarobiti i učiniti ga robom. Gospodin govori da se dotični bogataš oblačio u grimiz i lan i svaki dan se gostio. Nakon što je bogataš umro, našao se u paklu ili doslovno bi preveli podzemni dio zemlje. Bogatašev karakter pokazuje se i u paklu. On je i dalje isti. Ne prepoznaje svoje greške, nego ih ponavlja. Zapovijeda patrijarhu Abrahamu da mu pošalje Lazara s vodom da mu ohladi muke. Dakle, smatra da je Lazar sluga pa mu se niti ne obraća. I znamo dalje da mu nije bilo pomoći jer ne može se iz pakla u raj, niti obrnuto.

Promislimo jesmo li mi bogataši današnjice? Robujemo li nekim sebičnim i egoističnim navikama, poput psovanja, neumjerenosti u jeli ili piću, ovisnosti o kocki ili cigaretama, ovisnosti o pornografiji ili drogi, mislimo li samo na sebe i svoje ukućane…to su sve stvari koje nas čine sebičnima i egoističnima. Jer se zatvaramo sami u sebe. Ne želimo vidjeti potrebe bližnjih, potrebe svete Crkve, potrebe čovjeka u potrebi. Uz to ako živimo odjeveni u grimiz i lan tj. ako živimo samo uživajući bez osjećaja žrtve tada smo na dobrome putu za pakao. Zato se moramo odreći i kloniti takvog ispraznog načina života. Moramo postati siromašnim, tj. nenavezani na ovaj svijet, kako bi jednog dana primili nagradu tj. kraljevstvo Božje.

  1. Siromah Lazar. Ime „Lazar“ znači „Bog pomaže“. No, tu se nalazi jedna kontradiktornost gledajući isprva jer kako „Bog pomaže“ ako čovjek je teško bolesni siromah?! Uz to bolest čireva označava i odbačenost od Boga i još takvog čovjeka ližu psi koji su za Židove nečiste životinje. No, taj siromah Lazar ne traži ništa od bogataša. Jede mrvice koje padaju sa stola bogataševa. Ali kad je umro on odlazi u zagrljaj praoca naše vjere Abrahama gdje pronalazi vječnu nagradu i utjehu.

Zanimljivo je da siromah Lazar cijelo vrijeme šuti. On se niti žali niti prigovara niti traži osvetu ili kaznu za bogataša. To je zato jer upravo takvo siromaštvo Gospodin traži za ulazak u kraljevstvo Božje. Nasuprot bogatstva koje čovjeka zarobljava i čini nezasitnim, suprotnost je siromaštvo duhom, nezavezanost na svijet, na stvari, na navike, na svoje interese. To su onda preduvjeti za vječnu nagradu.

Draga braćo i sestre! Odbacimo mentalitet bogataša koji naposljetku nema ni imena, a budimo siromašni Lazari, oni kojima Bog pomaže jer su siromašni duhom, nenavezani na ovozemne stvari. Jer bogatstvo tj. škrtost, sebičnost i egoizam će nas odvesti u propast u vječnu kaznu, a siromaštvo duhom će nas odvesti u raj tj. u vječnu nagradu.  U tome neka nam pomogne zagovor sv. Josipa i BDM. Tako neka bude, amen!