„UMNOŽI NAM VJERU“

Lk 17, 5-10.

Draga braćo i sestre!

            Praotac naše vjere zove se Abraham. On je, naime, povjerovao Gospodinu koji ga je pozvao iz rodnoga grada da krene u nepoznato. Slušali smo kako je i prorok Habakuk zapisao da „pravednik živi od svoje vjere“ dok će propasti onaj čija duša nije pravedna. Stoga, možemo reći da je vjera temelj za život.

            Nasuprot vjeri stoji nevjera ili još gore borbena nevjera, borbeni ateizam. Nevjernici, ti borbeni ateisti žele svom silom maknuti vjeru iz života ljudi. Očiti primjeri jesu što takvi se zalažu za čisto sekularističko društvo, tj. društvo koje će veličati samo čovjeka i užitke. Takvi žele izbaciti vjeronauk iz škola, takvi nameću mentalitet „bijele kuge“, takvi šire moralne boleštine od abortusa do istospolnih zajednica. Najgore je što takvi vladaju ili imaju podršku ovosvjetskih elita, ponajprije medija i određenih političkih skupina. I zbog svega toga, čovjek puno puta malakše u vjeri. U nominalnih vjernika vjere gotovo da i nema. Oni se samo zovu kršćanima, a to nisu. Njima ništa od navedenoga ne smeta. Naprotiv, oni sami šire nevjeru. Takvi ljudi se ne znaju ponašati u crkvi. Oni ne vjeruju da je Krist Gospodin stvarno prisutan u hostiji i vinu nakon svete pretvorbe. Zato niti se ispravno križaju kada ulaze u crkvu, niti ljube Gospodina u braći ljudima, a niti primaju svete sakramente. Takvi u crkvi koriste mobitele, žvaću žvake, dokaze nedolično odjeveni, plješću itd… I zato kada sve to gledamo, dužni smo i mi zavapiti Gospodinu: „Umnoži nam vjeru“ kao što su to učinili apostoli. I Gospodin će nam umnožiti vjeru kada ćemo izvršavati Njegove zapovijedi, a to su zapovijedi ljubavi. A te zapovijedi možemo izvršiti na vanjski i unutarnji način.

  1. Vanjsko iskazivanje vjere. Da bi nam Gospodin ojačao vjeru, potrebno je kao vjernik živjeti. To znači da smo potrebni poznavati osnovni vjerski bonton – pravilo lijepog ponašanja. Naš život, naše ponašanje, odijevanje i prehrana mora biti u skladu sa Svetim pismom i tradicijom crkve. Dakle, najvažnije mjesto u životu kršćana je mjesto molitve, mjesto susreta s Bogom, a to je redovito crkva ili kapela. Ako dolazimo u crkvu pristojni i uredni, ako sat vremena prije svete Mise postimo, ako na svetoj Misi odgovaramo jasno i glasno, ako pjevamo, ako stojimo kada treba stati, klečimo kad se kleči i sjedimo kad se sjedi, tada mi na vanjski način molimo Gospodina da nam umnoži vjeru. Nadalje, ako redovito napravimo znak križa kad prelazimo kraj crkve ili kapele, ako se prekrižimo prije i poslije jela, ako imamo redoviti sakramentalni život, tada Gospodin nam umnaža vjeru. Također, vjeru trebamo iskazivati i u političkim opredjeljenju. Ne možemo biti kršćani u crkvi, a ateisti u svijetu. Ne možemo slušati o pravednosti, a nepravedno se odnositi na radnome mjestu prema poslu ili suradnicima. Vjeru iskazujemo i onda kada upravljamo automobilom, biciklom, kada se krećemo cestom. U svemu tome zahtjeva se velika odgovornost, a iza toga stoji ljubav prema svakome čovjeku, a tako onda i prema Gospodinu.
  2. Unutarnje iskazivanje vjere. Vanjsko iskazivane vjere mora biti utemeljeno na našemu stavu i razmišljanjima. Mi osobnu vjeru hranimo po osobnoj molitvi, po pokori po dobrim djelima. Ako nešto od toga nedostaje, tada ne možemo imati ni čvrstu vjeru. Da bi jačali i hranili unutarnju vjeru, potrebno je imati volju. A volja nam slabi zbog grijeha i zbog đavolskih napasti i zamki. Tome pak se odupiremo redovitom svetom ispovijedi, čitanjem Svetoga pisma i molitvi krunice, križnoga puta ili pak neke druge pobožnosti. Čovjek vjernik moli da mu Gospodin umnoži vjeru i zato čini pokoru, zato čovjek posti i hodočasti. Vjernik moli da mu Gospodin umnoži vjeru i onda kada daje milostinju. Milostinja nije samo davanje novca svećeniku, nego ona je prije svega iskaz naše ljubavi prema svetoj Crkvi i dar naše zahvalnosti što svećenik nam služi. Čovjek koji daje milostinju srcem, njemu će Gospodin stostruko to vratiti. Na te načine Gospodin nam umnaža vjeru.

Draga braćo i sestre!

 Patrijarsi, proroci, Presveta Bogorodica Marija, sveti Josip, apostoli i mučenici, sveci i svetice oni su nam primjer prave vjere. Uvijek se utičimo njihovom zagovoru kako bi mogla i naša vjera biti za nas spasonosna i za naše bližnje. Danas su i anđeli čuvari. I njih zamolimo da čuvaju našu svetu vjeru katoličku od modernih zabluda, krivovjerja i hereza. Jer ako imamo jaku i ispravnu vjeru tada ćemo biti i sretni i uspješni u životu s Kristom. Tako neka bude, amen.