POSLJEDNJA VREMENA – USTRAJNI U BOGU

Lk 21, 5-19.

Draga braćo i sestre!

Nalazimo se u posljednjim vremenima. Od Kristova uzašašća započinje to doba. Krist Bog dolazi i Njegov dolazak je iz dana u dan sve bliže. Zato moramo biti spremni za taj dan tj. za susret s Njime. Upravo nam današnje sveto evanđelje govori o svemu tome te kako se postaviti i što nam je činiti. Mogli bi dotično sveto evanđelje podijeliti na tri djela: prvi dio govori o lažnim prorocima, drugi dio govori o zemaljskim znacima, a treći dio o osobnim nevoljama.

  1. Lažni proroci. Krist Bog nas upozorava: „Pazite, ne dajte se zavesti. Mnogi će doista doći u moje ime i govoriti: ’Ja sam’ i: ’Vrijeme se približilo!’ Ne idite za njima.“ Krist Bog nas upozorava na zavođenje. A znamo dobro da je zavodnik ljudi od početka đavao. On je otac laži i tužitelj braće naše, kako ga naziva Sveto pismo. I on zavodi ljude. Zavodi nas svojim lažima koje nam mogu biti privlačne i ugodne ušima. Toliko ljudi danas je zavedeno od raznih samoprozvanih vidjelica, iscjelitelja, ali i političara, glumaca, pjevača i javnih popularnih osoba. No, ima i kršćana koji su zavedeni svojom lažnom religioznošću, svojim egom ili pak svojim djelima. Zato, u svemu budimo mudri i dobro raspoznajmo stvari i vrijeme. Pazimo da i mi sami ne postanemo lažni proroci; oni koji lažu za vlastitu korist ili da obescijene druge ljude. Na taj način smo antikristi.
  2. Zemaljski znaci. Krist Bog nas upozorava i na zemaljske znake poput ratova, pobuna, potresa, gladi i počasti i strahota te znakova s neba. No, ujedno nas i tješi: „A kad čujete za ratove i pobune, ne prestrašite se. Doista treba da se to prije dogodi, ali to još nije odmah svršetak.“ Dakle, unatoč tome što se sve to događa, ne smijemo se bojati jer to nije kraj. Kristov učenik u takvom vremenu mora naviještati sveto evanđelje. Zašto su ratovi, zašto su potresi, zašto se događaju strahote na zemlji?! Zar Bog to dopušta?! NE! Gospodin Bog to ne dopušta. Ali čovjek to dopušta. Čovjek odbacuje Boga jer on želi biti Bog. On stvara i ratove i strahote i bolesti. A prirodne nezgode su rezultat svega toga.
  3. Osobne nevolje. Zamislite si kako je samo teško utješiti i umiriti osobe koje su izgubile nekoga, kako je teško utješiti nekoga tko je ostao bez doma, kako je teško utješiti teško bolesnu osobu. No, Kristov učenik će unatoč tim poteškoćama biti nada i toj osobi i cijelom svijetu jer to nije kraj. To se sve mora dogoditi. I dobra je zato utjeha kada nešto takvo i sami doživimo da je to tako trebalo biti. No, mi moramo nastaviti živjeti dalje. Ako sam ostao bez posla, to nije kraj. Život ide dalje, a ja se moram pouzdat u Boga i tražiti novi posao. Ako sam ostao udovac ili udovica, to nije kraj jer život ide dalje. To je tako moralo biti, a ja sam pozvan još više se približiti Bogu. Ako sam teško pogriješio u životu. To nije kraj, nego tako je moralo biti da bi se istinski obratio i nastojao stvar ispraviti i učiniti je boljom.

Draga braćo i sestre!

Sve to se mora dogoditi da bi se pokazalo tko je vjeran; kome je Bog sve u životu. Mi nismo oni koji Boga iskušavaju jer mi smo stvorenja, a on je Onaj koji nas iskušava. Zašto? Da bi smo osjetili radost života. Kušani smo zato da bi osjetili ljubav jer ljubav podrazumijeva potpuno davanje, ako želimo ljubav podrazumijeva i bol i patnju. To je drama ovoga svijeta. To je drama grijeha. Krist Bog zato kaže: „Svi će vas zamrziti zbog imena mojega. Ali ni vlas vam s glave neće propasti. Svojom ćete se postojanošću spasiti.“ Tako neka bude, amen.