TRI KUŠNJE KRALJU

Lk 23, 35-43

Draga braćo i sestre!

            Krista je đavao kušao u pustinji s tri kušnje; materijalnom, vladalačkom i duhovnom, a Krist Bog sve kušnje odbija. I onda sveti evanđelist kaže da se je đavao udaljio od Njega do druge prilike. Možemo reći da na križu je bila ta druga prilika đavlovih kušnji. Đavao dobro pozna Boga, no ne želi ga prihvatiti, nego želi Boga izrugati. Tako smo slušali danas na svetkovinu Krista Kralja, kako Krist prolazi tešku agoniju na križu. Rugaju mu se židovski glavari, rugaju mu se rimski vojnici, a narod koji ga je slijedio pasivno sve to promatra. Iz ovoga možemo iščitati koje su to tri kušnje koje ovaj puta đavao kuša Krista, pravoga Boga i pravoga čovjeka, a s time i sve vjernike do dana današnjega.

  1. Kušnja: „Druge je spasio, neka spasi sama sebe ako je on Krist, izabranik.“ Tim riječima židovski glavari se rugaju Kristu Bogu. Takvim riječima i dan danas mnogi bezvjerci govore da Bog ne postoji jer ima toliko zla u svijetu. Takvim riječima se želi vjernicama poljuljati vjera. No, imajmo na pameti da Krist nije pao na tu provokaciju. On, naime, nije došao da spasi sam sebe, nego da spasi ljudski rod. On, ne treba se nama dokazivati da je On Bog, nego mi se Njemu trebamo dokazivati da smo ljudi. A čovjek si onda ako suosjećaš s drugim čovjekom i ako ti je strano svako izrugivanje i omalovažavanje.
  2. Kušnja: „Ako si ti kralj židovski, spasi sam sebe!“ Tim riječima Krista provociraju rimski vojnici. Naime, ako je Krist kralj, gdje mu je garda koja ga brani, gdje su mu sluge koji ga poslužuje. Podno križa nema nikoga doli Mu presvete majke i ljubljenog učenika Ivana. Kakav je to kralj koji umire u tko strašnim mukama?! I dan danas je sablast mnogima križ Kristov. Mnogi danas odbacuju bol i patnju, a s druge strane traže uživanje i ljubav. Krist nam je pokazao da jedino se ljubav pokazuje preko križa. Krist je kralj ljubavi. On kraljuje preko križa, preko žrtve. I čovjek vjernik koji nije spreman ići tim Kristovim putem, putem križa, taj ne ljubi Krista dovoljno. To je oštra kritika svima nama. Svatko od nas kada ima nekakve probleme i patnje, zaziva Boga da mu pomogne. Tako i treba činiti, no ne zazivati Boga da od nas otkloni križ, nego da nam ga pomogne nositi.
  3. Kušnja: „Nisi li Ti Krist? Spasi sebe i nas!“ To je direktan vapaj za pomoć, ali opet provokatorski. Razbojnik ne želi prihvatiti svoju krivicu, već se ruga Kristu Bogu. Izaziva ga u svojoj bijedi i očaju, ali bez vjere. On ne vjeruje da je Krist Bog. Želi čudo, ali ga ne želi. Tako i mi se možemo usporediti više puta s tim razbojnikom koji Bogu vapi, ali bez vjere. S druge strane, drugi razbojnik, svjestan svojih grešaka, vapi Kristu da ga se sjeti u svojem kraljevstvu. Taj razbojnik, koji po crkvenoj predaji se zove Dizma, ne iskušava Boga, već mu vjeruje. Vjeruje da Krist dovodi u raj. I bio je u pravu.

 

Draga braćo i sestre!

Po sakramentu svetoga krštenja, svi smo okrunjeni od Boga za kraljeve. To znači da smo dužni se ponašati poput Onoga koji nas je okrunio, Krista Boga, Kralja svega stvorenoga. No, pazimo kroz naš život da ne povrijedimo naše kraljevsko dostojanstvo. Pazimo da ne padnemo na đavlove kušnje; a posebice na te tri kušnje: izrugivanje drugim ljudima, traženjem čudesnih Božjih znakova i nevjera u Božju svemoć. U tim kušnjama neka nam pomogne zagovor Presvete Bogorodice Djevice Marije i sv. Josipa. Amen.