OČEKIVANJE MESIJE I NJEGOVA DUHA

Iz 11, 1-10, Ps 72, 1-2.7-8.12-13.17, Rim 15, 4-9, Mt 3, 1-12

Draga braćo i sestre!

            Ivan Krstitelj je neposredni preteča Gospodina Isusa Krista koji je poslan da mu pripravi put. Njega sveti evanđelist Luka naziva „Prorok Svevišnjega“. On je najveći i posljednji prorok, njime započinje sveto evanđelje. Već je iz majčina krila pozdravio dolazak Kristov. On je prethodio Kristu Gospodinu „u duhu i sili Ilinijoj“. Za Krista on svjedoči propovijedanjem, krštenjem obraćenja i na kraju svojim mučeništvom. Nalazimo se sada u vremenu adventa kada proživljavamo to iščekivanje Mesije. Kao što su stari Izraelci čekali Krista da ih spasi, tako ga i mi kršćani čekamo da ponovno dođe (KKC 523,524). U tom iščekivanju može i nam pomoći Ivanovo propovijedanje na obraćenje. Naime, sveta Crkva nas uči da i mi koji smo kršteni smo iznova potrebni obraćenja. Ne samo kao pojedinci, nego i kao čitava Crkva smo potrebni čišćenja od grijeha (KKC 1429).Crkva, doduše, jest sveta, ali je i uvijek potrebna toga čišćenja preko pokore i obnove duha.

  1. Obratite se jer se približilo kraljevstvo nebesko. Tim riječima, dakle, prorok, preteča i krstitelj Gospodinov Ivan, poziva ljude na obraćenje. Treba promijeniti naš mentalitet, naš sklop razmišljanja, poradi kraljevstva nebeskog. Potrebno je popraviti naš životni put za Gospodina. Zamislimo si razne putove; autoceste, obične ceste, uske ulice, raskopane ceste, poljske putove... Oni svi imaju svrhu da se po njim putuje što lagodnije i brže. Ako je put kvalitetniji, onda će i putovanje biti kvalitetnije, a ako je put loš, tada će i putovanje biti takvo. S kojim bi se putom mi mogli usporediti?! Ne samo ako pojedinci, nego kakav je put naša župa?! Da li po nama drugi ljudi mogu lako doći do Boga ili će se namučiti?! Neka svatko za sebe proba dati odgovor na ova pitanja. Uglavnom, da bi popravili taj put potrebno je kroz ovo vrijeme činiti sljedeće; preporučljivo je slaviti Boga po svetim Misama zornicama, o tome smo govorili prošlu nedjelju. Ovaj tjedan uzmimo si zadatak učiniti neko konkretno dobro djelo. Sljedeću nedjelju je nedjelja Caritasa pa malo promišljajmo kako pomoći bližnjemu. Nemojmo se samo zadovoljiti što ćemo dati određenu svotu novaca za potrebite, nego za te potrebite molimo i postimo. Potrebiti nisu samo gladni, žedni i goli, nego potrebni su i oni koj još nisu upoznali pravoga Boga, potrebni su i oni koji su odlutali od Boga, potrebni su i oni koji se nazivaju kršćanima, a ne žive po Bogu. Zato se svi zajedno kao župna zajednica ujedinimo u popravljanju naši životnih puteva i našega zajedničkoga župnoga puta. Doprinesimo nečim da se i naša župa počinje duhovno obnavljati i preporađati. Potaknimo na svetu Ispovijed i na svete Mise naše mlade. Potaknimo i ponajprije muškarce naše župe. Nemojmo da jedna, sveta, katolička i apostolska Crkva ostane samo na par muškaraca. Žene, zato, imaju tu veliku ulogu u istoj Crkvi; žene se posebno mogu prepoznati u liku Ivana Krstitelja, žene posebice imaju zadatak evangelizirati muškarce i dovoditi ih Bogu i na taj način ih obratiti od njihovog lošega puta da nebi propali i završili u paklu.
  2. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. Kršćanin nije samo obraćenik i moralni čistunac, nego je prije svega čovjek Duha Svetoga. Ivan Krstitelj zato govori da će Krist krstiti Duhom Svetim i ognjem. Tog Duha već je navijestio i prorok Izaija u prvom današnjem čitanju kada govori: „Na njemu će duh Gospodnji počivat, duh mudrosti i umnosti, duh savjeta i jakosti, duh znanja i straha Gospodnjeg. Prodahnut će ga strah Gospodnji: neće suditi po viđenju, presuđivati po čuvenju, već po pravdi će sudit siromasima i sud prav izricat bijednima na zemlji.“ Ovdje su nabrojani sedam darova Duha Svetoga kojega svaki krštenik prima u sakramentu svete Potvrde. Onaj krštenik koji je primio sakrament Duha Svetoga tj. sakrament svete Potvrde ima veliku socijalnu ulogu u Crkvi i društvu. Kako kaže i prorok Izaija, po pravdi će pomazanik Božji suditi siromasima. A mi smo po svoj Potvrdi postali pomazanici Božji i dužni smo se boriti za pravdu, dužni smo se boriti za siromahe. Opet ponavljam, ne se samo boriti za materijalno blagostanje, nego se boriti za spasenje duša. U toj borbi za spasenje duša i u našem socijalnom angažmanu, vodimo se sudom pravednosti. Nemojmo samo govoriti za one koji voe našu zemlju i koji se bavi općim dobrom da su svi lopovi i kradljivci, nemojmo ni osuđivati naše svećenike da su ovakvi ili onakvi, nemojmo ni osuđivati ni one koji su nam učinili nešto loše i zlo, ali slobodno ih sudimo sudom pravednosti, a to znači slobodno komentiramo ako imamo dokaze za nešto i ako želimo da naš komentar pripomogne da se stvari poprave. Ako netko uporno odbija obraćenje, ako netko uporno odbija Boga, onda se ne smijemo zadržati više na takvome, nego ga predati u molitvo Bogu. Mi pak smo dužni ići u daljnju borbu za drugog siromaha koji još nije svjestan svojega spasenja. Krist Gospodin nas, dakle, krsti Duhom Svetim i ognjem. On nas pročišćava svojom riječi i svojim zapovijedima, ponajprije zapovijedima ljubavi. Ako mi osobno i naša župna zajednica i naša Crkva izgubi osjećaj za ljubav i milosrđe, ako izgubimo osjećaj za pravdu, ako se prestanemo boriti, tada smo svi zajedno osuđeni na vječnu propast.

Draga braćo i sestre!

Možemo samo zaključiti sada riječima svetoga Pavla apostola koje je uputio kršćanskoj zajednici u Rimu: „Što je nekoć napisano, nama je za pouku napisano da po postojanosti i utjesi Pisama imamo nadu. A Bog postojanosti i utjehe dao vam da međusobno budete složni po Kristu Isusu te jednodušno, iz jednoga grla, slavite Boga i Oca Gospodina našega Isusa Krista. Prigrljujte jedni druge kao što je Krist prigrlio vas na slavu Božju.“ Tako neka bude, amen!

U Nedelišću, 04.XII.2016., Tihomir Ciglar, ž.v.