RADOST I STRPLJIVOST U IŠČEKIVANJU KRISTOVA DOLASKA

Iz 35, 1-6a.10 Ps 146, 6c-10  Jak 5, 7-10 Mt 11, 2-11

Draga braćo i sestre!

            Ivan Krstitelj završio je u tamnici kralja Heroda zbog svoje pravovjernosti jer ga je opominjao da ne smije imati ženu brata svoga. I u toj tamnici, zasigurno dolazi do neke duhovne krize kada je čuo za djela Isusova. Naime, on je navješćivao Mesiju koji će doći s vijačom u ruci i pročistiti narod, koji će na jedan siloviti način uspostaviti Kraljevstvo Izraelsko. No, Gospodin Isu niti je došao s vijačom, a niti kažnjavao grešnike, nego nasuprot.  On se druži s grešnicima i odbačenima te ih pozva na obraćenje.  Stoga,  šalje svoje učenike k Gospodinu Isusu da ga pitaju: „Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?“  Potom Gospodin govori Ivanovim učenicima neka mu nabroje šest djelovanja: „Slijepi proglédaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje Evanđelje.“ Šest Isusovih djelovanja podsjeća na šest dana stvaranja pa time sveti evanđeliste kao da želi reći da Krist nastavlja stvarati tj. vraća život onima koji ga nemaju. Potom Gospodin govori: „I blago onom tko se ne sablazni o mene.“ Kakva je to sablazan o kojoj Gospodin govori? To je sablazan milosrđa (Usp., Alberto Maggi, http://www.vjeraidjela.com/3-nedjelja-dosasca-a-komentar-evandelja/ 08.XII.2016.). Naime, ljudi se ne sablažnjavaju silnih djela Božjih, ni vijače ni vatre nebeske, ali sablažnjavaju se Božjega milosrđa koje je preveliko i neizmjerno. Tako čovjek može shvatiti „kaznu Božju“ ali ne može shvatiti ljubav Božju. I zato kao da govori Gospodin „blago onome“ koji vjeruje u milosrdnoga Boga. I na kraju Gospodin govori za Ivana Krstitelja: „Zaista, kažem vam, između rođenih od žene ne usta veći od Ivana Krstitelja. A ipak, i najmanji u kraljevstvu nebeskom veći je od njega!“ Što se time želi reći? Naime, kraljevstvo nebesko kod svetog Mateja označava alternativno društvo koje je već na zemlji jer na drugome mjestu Gospodin kaže da je kraljevstvo Božje među nama. Pa kada Gospodin govori o kraljevstvu nebeskom zapravo govori o zajednici koja prihvaća i u potpunosti živi Božja blaženstva. A da je najmanji u toj zajednici veći od Ivana Krstitelja bi značilo da Ivan nije mogao ući u takvu zajednicu jer su ga ubili. On je poput Mojsija koji je vodio Izraelce do Obećane zemlje, ali nije mogao u nju ući. Stoga, možemo reći da svi kršćani koji žive Božja blaženstva i Božju zapovijedi  ljubavi su veliki u Njegovim očima. Zato ćemo danas promišljati o radosnom načinu življenja nas kršćana, a onda o strpljivosti kada čekamo Kristov drugi dolazak.

  1. Radost. Prorok Izaija nam piše u današnjem prvom čitanju: „Nek se uzraduje pustinja i zemlja sasušena, neka kliče stepa i kao ljiljan procvjeta! Nek bujno cvatom cvate, neka od veselja kliče i nek se raduje.“ Prorok poziva na sveopću radost i to one koji su odbačeni ili koji se čine neplodnima. Zašto? Zato jer Gospodin naš je svemoćan te od neplodnoga učiniti plodnim. Gospodin naš potlačenima vraća pravicu, govori nam psalmista; On gladne hrani, a oslobađa one koji su zarobljeni. Gospodin daje vid slijepcima, on uspravlja prignute, Bog ljubi pravednog čovjeka, a štiti pridošlice. Sirote i udovice podupire, a grešnike želi privesti na pravi put. Zar nisu sve to dovoljni razlozi za radost? U ovo vrijeme došašća kršćanin je pozvan tu radost što je upoznao svojega Gospodina dijeliti s drugima. Kako? Što čini radostan čovjek? Radostan čovjek pjeva i pleše, radostan čovjek jede i pije, radostan čovjek zove svoje prijatelje na gozbu. Možemo reći da radostan čovjek svoju radost dijeli s drugima. Radost nije sama za sebe, već da bi se podijelila s drugima. Zato, ovaj tjedan koji je pred nama pokažimo da smo radosni kao kršćani i pozovimo nekoga u svoj dom te pričajmo barem malo o Bogu ili pak učinimo obro nekom siromahu ili pohodimo starca ili bolesnika te ga obradujmo na taj način.
  2. Strpljivost. Radostan kršćanin je strpljivi kršćanin. Slično nam govori sveti Jakov u svojoj poslanici kada nas poziva na strpljivost. Naime, čovjek koji je radostan zna da do te radosti se dolazi strpljivošću. Uzor strpljivosti je i sveti Ivan Krstitelj. On je s jedne strane bio radostan što je sluga Božji, a s druge strane je strpljivo iščekivao Mesiju. Podnosio je sva zla poradi Njega. I na kraju mu se isplatilo jer ga Gospodin nagrađuje nazivajući ga da je on onaj koji je najveći rođenim od žene. Tako smo i mi dužni biti strpljivi u našemu životu. Djeca strpljiva u školi i pisanju zadaća, mladi strpljivi u studiranju, pronalaženju posla ili životnoga partnera, zreli ljudi moraju bti strpljivi s mladima i djecom, a stariji ljudi strpljivi u svojoj starosti i u svojim bolestima. To je kao kada čovjek mora prvo pripremiti zemlju oreći i kopajući, potom sijati pa teško riti, no na kraju dolazi žetva. Strpljivost upravo označava taj proces koji vodi do radosti. Radost potpomaže našu strpljivost, a strpljivost daje smisao radosti.

Draga braćo i sestre!

            Iščekujući drugi Kristov dolazi i Božić pokažimo, dakle, da smo radosni što smo kršćani i da smo strpljivi u svojoj vjeri i našemu životu.  U tome neka nam bude primjer i poticaj sveti Ivan Krstitelj. Tako neka bude, amen!