Iz 42, 1-4.6-7, Ps 29, 1a.2.3ac-4.3b.9b-10,  Dj 10, 34-38,  Mt 3, 13-17.

Draga braćo i sestre!

            Krštenjem Gospodinovim na rijeci Jordanu očituje se i Presveto Trojstvo. Bog Sin se krsti, Bog Otac komunicira sa Sinom, a Duh Sveti silazi od Oca na Sina. Gospodin Isus se daje krstiti od Ivana Krstitelja kako bi se solidarizirao s grešnicima. Isus želi biti tamo gdje su grešnici. Isus uzima na sebe teret krivnje cijelog čovječanstva  i nosi ga u Jordan. Možemo reći da Bog Otac potvrđuje Svetim Duhom ovaj događaj krštenja, a još prije o tome je prorokovao prorok Izaija što smo slušali u prvome čitanju: »Evo sluge mojega koga podupirem, mog izabranika, miljenika duše moje. Na njega sam svoga duha izlio, on će donijeti pravo narodima.“ I mi kada smo bili kršteni postali smo miljenici Božji, a potvrdio nas je i Duh Sveti u sakramentu svete Potvrde. Pošto smo bili polijani vodom, postali smo čisti i opravdani u očima Božjim, ali ipak tu čistoću i opravdanost dužni smo potvrđivati cijeli život, a u tome nam pomaže Duh Sveti. Danas ćemo promišljati što znači krštenje Gospodinovo za nas, za našu svakodnevnicu. Nabrojat ćemo tri značenja.

  1. Otpuštenje grijeha. Krist je silaskom u Jordan odnio sve grijeha čovječanstva. I svatko tko se pokrsti je opravdan od grijeha. Čak ako i sagriješimo, Bog nam sve oprašta po svetoj Ispovijedi jer smo Njegova djeca. Ipak, ostaju nam nakon krštenja posljedice grijeha kao što su trpljenje, bolest, smrt ili slaboće vezane uz život. Jedna od najvećih ljudskih slaboća je požuda. I zbog požude čovjek najviše sagriješi. Bilo da je to spolna požuda ili požuda za nekom stvari ili požuda za nekim svojim hirom. No, onaj tko se odupire požudi po milosti Kristovoj ona takvom ne može naškoditi. Najbolji lijek protiv požude je potpuno predanje Bogu. Čovjek koji se stavlja u službu Boga u svojoj svakodnevnici i koji o njemu stalno misli, taj će lako prepoznati đavolske zasjede i moći im se oduprijeti. Ako pak se čovjek pouzdaje u sebe i svoju snagu, zasigurno da će ga požuda svladati jer ona nadilazi nas.
  2. Novi stvor. Osim što krštene nas čisti od svih grijeha, ono nas čini i novim stvorovima. To znači da kršćanin nije poput svih ostalih ljudi, nego da živi novim životom. Kršćanin odbacuje poganski stil življenja, a prihvaća život u Kristu. Konkretno to znači da kršćanin ne čini ono što čine i pogani. A današnji pogni su sve glasniji i ima ih sve više. To su ljudi koji naglašavaju da je čovjek mjerilo svemu. Pogani današnjice su i oni koji žele ukinuti prirodnu razliku između muškarca i žene, oni koji se zalažu za abortus i eutanaziju, oni koji obezvrjeđuju bračni i obiteljski život, oni koji promiču kulturu smrti. Pogani današnjice su i oni koji u svemu vide zlo i negativnost, oni koji kleveću i lažu da bi naštetili svetoj Crkvi, oni koji šire laži i obmanjuju ljude. Kršćanin sve te poganske običaje treba odbaciti. Za kršćanin je život obnovljen u Kristu. Kršćanin je onaj koji vjeruju Bogu, koji s Bogom razgovara i koji želi s drugim ljudima izgrađivati civilizaciju ljubavi. Kršćanin je onaj koji zna da je čovjek prolazan kao i ovaj svijet i da smo ovdje samo putnici prema vječnoj domovini koja je na nebesima.
  3. Pritjelovljeni Crkvi. Krist je svojim krštenjem omogućio da nam se otvore nebesa koje su bila zatvorena od progona Adama i Eve iz raja. Svojim krštenjem tako je Krist osnovao novi izabrani narod koji putuje ovim svijetom sve dok konačno ne stigne u vječni. To je izabrani narod, to je sveta Crkva Katolička. Kršćanin ne živi sam za sebe, nego živi od Crkve i za Crkvu. Kršćanin nije mjerilo sam za sebe, već je kršćaninu mjerilo nauk Crkve. Kršćanin sluša što ta Crkva govori, kršćanin sluša svoje pastire. Kršćanin osim dužnosti ima i prava. Pravo primati svete sakramente onako kako Crkva govori i pravo na duhovnu pomoć svete Crkve. Zato se Crkva okuplja svaku nedjelju ili svaki dan kako bi Boga slavila na svetoj Misi i kako bi molila za sve ljude; da se ljudima oproste grijesi, da se obrate i da se posvete. Kršćanin i brani tu svoju Crkvu. Kada ju pogani napadaju, kršćanin je dužan dignuti svoj glas u obranu svete Crkve i ne dopustiti da se o zajednici spašenih šire neistine i laži.

Draga braćo i sestre!

Sveti Petar je rekao: „Sad uistinu shvaćam da Bog nije pristran, nego – u svakom je narodu njemu mio onaj koji ga se ne boji i čini pravdu.“ I zaista je tako. Bog nije pristran i sudi na temelju ljubavi i pravednosti. Zato nemojmo izigravati našu kršćansku vjeru, nego ju prihvatimo te nastojimo živjeti kao pravi kršćani. Prisjetimo smo da su nam oprošteni grijesi po svetom krštenju, zapamtimo si da smo pozvani živjeti novim životom u Bogu, a ne kao pogani i da smo članovi Crkve, a nismo nekakvi pojedinci bez zajednice. Gradimo civilizaciju ljubavi zato u bogobojaznosti i pravednosti kako bi jednoga dana stigli u vječnu domovinu koju nam je Krist podario svojim konačnim krštenjem tj. smrću na križu i uskrsnućem. Tako neka bude, amen!