KRIST JE JAGANJAC BOŽJI

Iz 49, 3.5-6, Ps 40, 2.4.7-10,  1Kor 1, 1-3, Iv 1, 29-34

Draga braćo i sestre!

            Izraelci su dobili naredbu od Gospodina kada su bili u egipatskom ropstvu da moraju žrtvovati janje i pojesti ga kako ih nebi pogodila smrt. Danas smo slušali kako sveti Ivan Krstitelj govori za Isusa: „Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijehe svijeta.“ Janje u Starome zavjetu je bila samo slika pravog Jaganjca, Krsta Gospodina koji napokon odnosi grijehe svijeta. On se razlikuje od svih proroka, on se razlikuje i od Ivana Krstitelja koji krsti vodom, a Krist krsti Duhom Svetim. Isus je i onaj koji sabire Izraela, koji vraća Jakova Bogu, kako je prorokovao prorok Izaija. Isus je Onaj koji donosi spas do nakraj zemlje. Naime, janje , žrtve i prinosi Bogu nisu ga mogli zadovoljiti, već Boga jedino može udovoljiti njegov Sin koji mu je poslušan i koji vrši volju Njegovu. Isus, dakle, kao Jaganjac Božji se očituje i kao sluga patnik koji se pušta voditi na mučenje u šutnji i tako nosi grijehe mnoštva na križ. Danas ćemo zato promišljati o Isusu Kristu kao Jaganjcu Božjemu u dva vida. Prvo, on je Onaj koji odnosi grijehe svijeta i drugo, on je Onaj koji krsti Duhom Svetim.

  1. Jaganjac Božji koji odnosi grijehe svijeta. Mojsije je već odredio da se kao žrtva uzme jedna životinja te se pošalje u pustinju, a to je simboliziralo da ona odnosi grijehe naroda, a narod se tako čisti. No, to je bila sve simbolika koja se ispunja u Kristu. Isus uzima grijehe naše u svetoj ispovijedi i u svetom krštenju te ih uništava, a nas opravdava pred Bogom. On je, dakle, jaganjac bez mane, savršen, koji odnosi grijehe svijeta. On te grijehe ne uzima na silu, nego traži da mu ih mi dobrovoljno predamo. Puno puta znamo čuti da Bog od nas traži vjeru i ljubav, ali često zaboravljamo da od nas traži da mu predamo i grijehe. Bog ne želi samo nabolje od nas, nego želi i naše slaboće kako bi nas učinio jakim. Također, Bog želi i grijehe naroda, a ne samo naše osobno. I mi kao narod imamo grijehe koje smo činili kroz povijest i koje činimo danas. Bog, dakle, želi da mu se i narodi predaju kako bi se što više ljudi spasilo. Zato su kršćani pozvani da žive kršćansku vjeru i šire ju u javnome životu. Dužni smo izgrađivati civilizaciju ljubavi, dakle, pravedno i solidarno društvo koje će prepoznati vrijednost svakoga ljudskoga života. Dužni smo kao društvo počivati na Božjim zakonima i po njima uređivati naš zajednički život. Tako mi postajemo jaganjci Božji koji odnose grijehe ovoga svijeta tj. koji Jaganjca Božjega dovode ljudima.
  2. Krist krsti Duhom Svetim. Ivan je svjedočio da je vidio kako na Isusa silazi Duh Sveti u obliku goluba i što je još važnije ostaje na Njemu. I zato Isus jest Krist i Onaj koji može Njime krstiti. A Duh Sveti je mudrost, razum, savjet, jakost, znanje, pobožnost i strah Božji. Svi se trebamo dati krstiti u Duhu Svetome. Što to znači? Naime, svatko tko je kršten i firman ima u sebi Duha Svetoga Duh Sveti u nama prebiva i obnavlja se po svetim sakramentima. No, zbog velike moralne i crkvene krize kao da smo zaboravili na Duha Svetoga i njegovu moć. Kršćani su tako postali duhovno lijeni, nezainteresirani, sebični ali i društveno neaktivni. Tako da krštenje u Duhu Svetom bi bilo probudili silu Duha Svetoga u nama. A to pak činimo tako što se dajemo otvoriti poticaju Duha Svetoga. Bog Otac nam daje po Kristu Duha Svetoga. Krist nas krštava Duhom Svetim kada smo za to dovoljno spremni. Čovjek koji je pun Duha Svetoga je poput jaganjca Božjeg. Šutljiv i nježan, a opet hrabar i nepokolebljiv jer se bori protiv osobnih grijeha i grijeha ovoga svijeta. On se ne nameće nikome, a opet svakome želi pokazati Istinu.

Draga braćo i sestre!

            Danas je i spomendan svetoga Pavla Pustinjaka. Prvoga pustinjaka kršćanina koji je živio 98 godina u špilji u pustinji. Nakon što su mu umrli roditelji kada je imao 15 godina života otišao je u pustinju gdje je proveo cijeli svoj život u molitvi, meditaciji i kontemplaciji. U blizini njegove špilje nalazila se i mala oaza s palmama koje su mu pružale hranu. Pouzdajući se u Boga, nikada nije ostao ni gladan ni sam. Umro je u 113 godini života radostan i zadovoljan životom. Njega za svojeg utemeljitelja su uzeli pavlini koji imaju geslo: Sam sa samim Bogom.

Njegov primjer se danas lijepo uklapa u sveta misna čitanja. Sveti Pavao Pustinjak je želio biti jaganjac svojega vremena koji će moliti za Crkvu i narod, a također, dao se i voditi Duhom Svetim. Tako i mi. Svatko neka bude jaganjac Božji na svojemu radnome mjestu i u svojoj obitelji i dajmo se voditi Duhom Svetim. Tada nećemo nikada biti očajni niti ćemo oskudijevati u bilo čemu. U tome neka nam pomogne zagovor BDM i sv. Josipa i sv. Pavla Pustinjaka. Tako neka bude, amen.