KARLO ŠIMEK

Karlo Šimek, rođen 18. travnja 1978. godine u Varaždinu od Oca Dragutina i majke Agate r. Horvat u obitelji sa šestero djece. Do odlaska u Dječačko Sjemenište na Šalati u Zagrebu živio je u roditeljskoj kući u Pušćinama, gdje je i pohađao osnovnu školu – niže razrede, dok je više razrede pohađao u Nedelišću. Po završetku srednje škole upisuje se na Katolički Bogoslovni Fakultet u Zagrebu u jesen 1997. godine. Od 2000. godine odlazi u Innsbruck gdje magistrira moralnu teologiju 2003. godine. Sveti red đakonata je primio 13. prosinca 2003. godine u Varaždinu. Za svećenika je zaređen 26. lipnja 2004. godine po rukama Preuzvišenog biskupa Marka Culeja, biskupa varaždinskog. Svoju Mladu misu je proslavio u rodnim Pušćinama 3. srpnja 2004. godine uz mnoštvo svećenika, obitelji, rođaka i prijatelja. U rujnu te iste godine je imenovan vicerektorom u Nadbiskupskom Bogoslovnom Sjemeništu u Zagrebu i tu ostaje do 2009. godine. Od 2009. godine se nalazi u Rimu na doktoratu iz Psihologije. Tu se i danas nalazi i djeluje.   

JOSIP PIVAR

Josip Pivar rođen 11. siječnja 1953. godine u Nedelišću od oca Ivana i majke Amalije rođ. Lesar. Godine 1968. završio osnovnu školu u rodnom mjestu i iste godine ujesen započeo školovanje u gimnaziji Dječačkog Sje­meništa na Šalati u Zagrebu. Po završetku srednje škole i vojnog roka upisu­je se na Katolički Bogoslovni Fakultet u Zagrebu u jesen 1973. godine. U lipnju 1979. godine diplomirao i 24. lipnja zaređen za svećenika po rukama Preuzvišenog zagrebačkog nadbiskupa Franje Kuharića. U rujnu 1979. go­dine imenovan za kapelana u Ivancu kraj Varaždina i tu ostaje punih sedam godina - do rujna 1986. godine. Poslije kapelanske službe u Ivancu imeno­van je upraviteljem župe Sigetec kraj Koprivnice. Župnikovanje u tom mjes­tu završava krajem siječnja 1991. godine kada preuzima župu Podturen gdje se i sada nalazi.

JOSIP HORVAT

Josip Horvat, rodio se 24. 4. 1938. u Nedelišću od roditelja Franje i Rozalije, rođene Vuković. Pučku školu polazio u Nedelišću, a klasičnu gimna­ziju u Zagrebu, gdje je u Dječačkom sjemeništu na Šalati položio ispit zre­losti 1957. godine. Teologiju studira na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, te je zaređen za svećenika 29. 6. 1964. po nadbiskupu zagrebačkom mons. dr. Franji Šeperu. Već 1965. bude poslan za župnika u Zdenkovac, gdje je u teškim okolnostima djelovao do 1968. god. Župnik je u Čačincima od 1968. do 1980. god. Čačinci su izloženo mjesto s mješovitim življem. Ondje su 1948. godine zaklali župnika Dukovića. I vlč. Horvat imao je velikih nevo­lja, kao i svi njegovi predšanici. Bio je i fizički zlostavljan i nožem izboden, ali jer je bio svećenik, ostavljanje od zločinaca nezaštićen, pa se je povukao u svoj Zavičaj. Župnik u Vratišincu od 1980. godine do 2008.

FRANJO OREŠKI

Franjo Oreški, rođen je u selu Pretetinec, župa Nedelišće, dana 14. listo­pada 1929. godine, od roditelja Josipa i Katarine r. Marciuš. Osnovnu je školu polazio u Nedelišću, a gimnaziju u Splitu, Zagrebu, Vinkovcima i Va­raždinu. Teologiju je studirao na bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, a zare­đen je za svećenika, na blagdan apostolskih prvaka sv. Petra i Pavla, dana 29. lipnja 1955. godine, po nadbiskupu zagrebačkom dr. Franji Šeper. Kao sve­ćenik djelovao je najprije u župi Radoboj (kod Krapine), kao kapelan, ne­punu godinu dana, a od 1. listopada 1957. g. pa kroz gotovo 35 godina — župnikom je župe Komarevo, kod Siska, koja je teško stradala u drugom svjetskom ratu, posebno župna crkva sv. Katarine i župni dvor.

Mons. IVAN HORVAT

Mons. Ivan Horvat, rodio se 18. 7. 1926. u Pušćinama, župa Nedelišće, od roditelja Stjepana i Rože rođene Lončarić. Pučku školu polazi u Pušćina­ma, a klasičnu gimnaziju u Varaždinu i Zagrebu, gdje je u sjemeništu na Ša­lati položio ispit zrelosti 1945. godine. Teologiju studira na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu i od tih dana bavi se i pisanjem i prevođenjem.     Za sve­ćenika je zaređen 29. 6. 1950. po biskupu mons. dr. Franji Salis-Seewisu. Bio je kapelan u Oriovcu 1951. god. U vojsci je u Prilepu 1951 - 1952. god. Kapelan je u Radoboju 1953 - 1954. a u Varaždinu 1954 - 1955. god. Župnik je u Konjšćini 1955 - 1964., a u Samoboru od 1964. Bio je delegat i zamjenik delegatu u Svećeničkom vijeću zagrebačke nadbiskupi­je. Dekan Okićkog dekanata od 1983. godine, a na prijedlog Nadbiskupa imenovan je od Sv. Oca naslovom »Monsinjora«. Govori više jezika i izdao je više knjiga, primjerice: »Sama sa svojim Bogom«, »Haec loquere« (4 sveska), »Immitamini«, »Pustite k meni     male­ne«, »Dođi Duše Presveti«, »Nedjelje i blagdani u župnoj zajednici« A, B i C (3 knjige).

ANTUN KOVAČ

Antun Kovač, rodio se 10. 1. 1920. u Nedelišću od roditelja Stjepana i Klare rođene Dominić. Pučku školu polazi u Nedelišću, a klasičnu gimnazi­ju u Zagrebu, u sjemeništu na Šalati, gdje je položio ispit zrelosti 1941. god. Teologiju studira na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, te je zaređen za sve­ćenika 29. 6. 1949. po Ordinariju Sedeimpedita mons. dr. Franji Salis-Seewisu, pomoćnom zagrebačkom biskupu. Bio je kapelan u Štrigovi do veljače 1951. god., u Bartolovcu do prosinca 1951., u Bjelovaru 1951 — 1954, potom mjesec dana u Vrbovcu, te upravitelj župe Lupoglav 1954 - 1955. god. Žup­nik je u Ivanskoj 1955 - 1. rujna 1988. kada je umirovljen. U više navrata je iz Ivanske privremeno upravljao i župom Samarica. Bio je delegat i zamje­nik delegatu u Svećeničkom vijeću zagrebačke nadbiskupije. Nakon umi­rovljenja živio u rodnom Nedelišću.

FRANJO IVANČIĆ

Franjo Ivančić, fra Lambert, rođen: 22. lsistopada 1914. u Nedelišću. Ro­ditelji: Ivan i Terezija, r. Šestan, ulazak u Franjevački red (oblačenje): 27. kolovoza 1932. kao klerik, jednostavni zavjeti: 28. kolovoza 1933., svečani zavjeti: 22. kolovoza 1937. Studij teologije u Toulous (Francuska), svećeničko ređenje: 7. kolovoza 1938., a mlada Misa 1938. u Nedelišću, 1939. godine: studij filozofije, Zagreb, 1942. godina: profesor vjeronauka na gimnaziji sestara Vinkovki u Zagrebu, 1950. godine: premješten na Trsat (Rijeka): jedno vri­jeme je profesor teologije na riječkoj bogosloviji; prošao je i kroz zatvor, ali nakon ispitivanja pušten na slobodu. 1956. godine odlazi u Pariz, služba neodređena, 1970 - 976: apostolski misionar, dušobrižnik Hrvata u Sydneyu (Australija) zajedno s p. Svendom. Umro 12. 2. 1992. godine. 

DRAGUTIN BACINGER

Dragutin Bacinger rodio se 24. rujna 1938. u kršćanskoj obitelji Josipa i Marije rođene Novak u Nedelišću. U rodnom mjestu polazio je i pučku ško­lu, a gimnaziju 3 godine u Čakovcu, a 5 godina u Zagrebu, u Nadbiskup­skom sjemeništu na Šalati, gdje je položio ispit zrelosti 1957. g. Završio je redoviti teološki studij u 12 semestara na Bogoslovnom fakultetu u Zagre­bu. Za svećenika je zaređen na Petrovo 29. VI. 1964. Bila je to najbrojnija grupa ređenika od rata do tada. U kolovozu 1964. bio je poslan u Krašić za privremenog upravitelja župe, te ondje ostaje i župnikom nakon smrti preč. Vranekovića od 1965. do 1969. Prelazi za župnika u Hrašćanu od 1969 - 1971, a potom u Belec od 1971 - 1978. Tada je bolest jače nastupila po prvi puta, te je bio razriješen župničke dužnosti i upućen na liječenje. Imao je teškoće sa želucem. Međutim, nakon oporavka u Adventu 1978. po­staje župnikom u Goričanu. Tu je smirio »duhove« i revno radio do svoje prerane smrti. Godine 1980. privremeno se brinuo i za župu Draškovec, dok smo ondje izgubili mladog župnika vlč. Božidara Jurkija, a 1981. g. je ime­novan bilježnikom donjomeđimurskog dekanata. Umro je 10. 12. 1990. go­dine.

ĐURO, fra. JURE MARCIUŠ

Đuro, fra Jure Marciuš, rodio se od oca Blaža i majke Regine r. Šafarić, 24. travnja 1912. kao najmlađi između petero braće i dviju sestara. Od malih nogu je pokazivao interes za Crkvu i njenom služenju, ali životne i druge okolnosti bile su takve, da se školovanjem nije mogao opredijeliti za svećeničko zvanje. Ipak, kao 21 – godišnjak, 1933. pristupio je varaždinskim kapucinima kao kandidat za časnog brata. Nakon šestomjesečnog staža,  upućen je u istom zvanju u Kapucinski samostan u Ptuj, a odande u Škofju Loku, pa Dubrovnik, gdje ostaje do 1938. tj. do odlaska na odsluženje vojnog roka u Niš, gdje ga je zatekao i početak II. svjetskog rata. Kraj rata je dočekao skrivajući se kod kuće, kao i mnogi drugi. 1968. upućen je na dužnost časnog brata u Karlobag do 1985., kada je premješten na istu dužnost u kapucinski samostan u Osijek, gdje je ostao sve do smrti 5. ožujka 1994. Na izričitu želju, pokopan je 8. ožujka 1994. u kapucinsku grobnicu na varaždinskom gradskom groblju.

dr. ANTUN PINTARIĆ

Dr. Antun Pintarić, rodio se 1. siječnja 1901. u Nedelišću od roditelja Lovre i Katarine rođene Vukšić. Pučku školu polazi u Nedelišću, I — IV. razreda građansku školu s latinskim tečajem u Čakovcu, V-VI razred humanističku gimnaziju kod otaca piarista u Nagykanizsi, VII – VIII. razred u Nadbiskupskom liceju u Zagrebu, gdje je 1917. godine stupio u sjemenište. Ispit zrelosti je položio 16. prosinca 1921. godine u Szèkesfehèrvàru u Mađarskoj, na mađarskom jeziku. Teologiju je studirao u Zagrebu na Bogoslovnom fakultetu i to 4 semes­tra kao izvanredni student, a nakon položene mature 1921. godine 4 semestra kao redoviti student.  Za svećenika je zaređen 22. srpnja 1923. po nadbiskupu mons. dr. Antunu Baueru. Bio je kapelan u Gradini 1923. god., u Gornjoj Rijeci 1923. – 1927. a po­tom kraće vrijeme u istoj župi upravitelj do siječnja 1928., kapelan je u župi Mače od siječnja 1928. do 1933. godine a potom u Gornjoj Stubici od 1933. do 1934. godine. U vrijeme kapelanovanja studira pravo u Zagrebu i Budimpešti  te je ondje promoviran za doktora kanonskog prava 13. lipnja 1931. U Zagrebu je nastavio i postdiplomski studij teologije, te je doktorirao iz bogoslovlja 12. lipnja 1934. na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Nisu ga uključili u odgovarajuće službe, nego su ga 27. rujna 1934. ime­novali župnikom u siromašnoj vinogradarskoj župi Sv. Barbare u Natkrižovljanu. Ondje djeluje kao župnik do umirovljenja 1. listopada 1975. Na­kon toga živi u Svećeničkom domu na Kaptolu u Zagrebu. Umro je na Cvjetnicu u Vojnoj bolnici na Šalati u Zagrebu 11. travnja 1976., a pokopan je 13. 4. 1976 u rodnom Nedelišću. Na sprovod su došli iz Zagreba biskup mons. Mijo Škvorc, kanonik dr. Antun Ivandija i tajnik nadbiskupije dr. Stjepan Kožul. Pintarić je bio revan u službi, kroz čitav župnički život svaki dan je redo­vito adorirao jedan sat pred Presvetim u crkvi, i ljeti i zimi, poznat kao is­povjednik i Marijin štovatelj. Nikada nije uzimao 3 obroka na dan, skrom­no se odijevao, vozio biciklom i čitavog života se uzdržavao od alkohola, iako je bio u vinorodnoj župi.

fra PETER ISTVAN SZENCSAR

Fra Peter Istvan Szencsar rođenje 16. studenoga 1882. godine u Dunjkovcu. Stupio je u Franjevački red 19. listopada 1899. te je za svećenika za­ređen 1905. godine. Službovao je uglavnom po Franjevačkim samostanima u Mađarskoj. Umro je u Siklosu 6. prosinca 1946. godine.

PETAR MIKULEC

Petar Mikulec (1823)