Bogojavljanje

Draga braćo i sestre!

Bog se uistinu objavljuje svima bez razlike: vjernicima i nevjernicima, spremnima i zatečenima, nemarnima i pozornima, radosnima i tužnima, siromašnima i bogatima. Ne objavljuje se silom ni mudrošću ovoga svijeta, nego svoj vidljivi dolazak u svijet skriva u neznatnost, nemoć i svakidašnjost, posramljujući svjetsku mudrost. Isus Nazarećanin jest Kralj, rođen u štali i po njemu svima nama se objavljuje Božje očitovanje.

Svatko se od nas može sjetiti svojih roditelja, djedova i baka, rodbine i prijatelja, mnogih životnih situacija koje su bile početni impuls na putu vjere. Bilo je i bit će prepreka, poteškoća, sumnji, strahova, kušnji, no sve je to poticaj da još tješnje i još čvršće prionemo uz Boga koji ljubi čovjeka, kome je svatko jedinstven i nezamjenjiv. Prava vjera je upravo ona unutarnja otvorenost i spremnost da se pođe u susret Bogu, tako da se prilazi čovjeku.

Znamo i vjerujemo da svjetlost uvijek rastjeruje tamu. I Isusov dolazak na zemlju pratila je svjetlost koja je razbila tminu noći, probudila pastire i pokazala im put do štale, a jednako tako i vodila mudrace da dođu do Betlehema i poklone se Kristu, pastiru svih naroda. Svjetlost, dakle obasjava putove svijeta do Krista i putove koji od Krista vode u svijet, da bi prognala tamu grijeha, zla i bijede. Pohod Božji i susret s njime nikako nas ne smije ostaviti nepromijenjenima, indiferentnima, zatvorenima ili ravnodušnima, nego nam mora očistiti pogled, otvoriti ruke za potrebe bližnjih i oraspoložiti dušu da umijemo čitati znakove vremena i živjeti Božju spasenjsku prisutnost u njemu. Ako smo tako osvijetljeni gajit ćemo istinsko bogoljublje i čovjekoljublje.

Pravda i mir, smilovanje siromahu i spas nevoljniku koji nikog nema znak su novih međuljudskih odnosa, solidarnosti i svijesti da smo svi djeca istog Oca, sestre i braća međusobno. Sam Gospodin Bog je jamac da će slava njegova obasjati sav svijet, a Duh Sveti ga prodahnuti. I zato Bog treba nas vjernike kao saveznike i suradnike, jer bez nas neće nastati Božji svijet. Tu smo još jednom pred Božjom savezničkom ponudom i presudnim odgovorom na pitanje: «Ako hoćeš?...» On ne prisiljava, nego nudi; ako hoćeš!

 

Braćo i sestre, mudraci s Istoka, koji su proučavali kretanje zvijezda po nebeskom svodu, uče nas da stalno tražimo i otkrivamo Boga, da prepoznajemo na svakom koraku tu ljubav Božju preveliku, što uze pravu pût čovjeka. Oni su proživljavali taj slatki nemir u svome traženju, izmjenjivali razmišljanja tijekom putovanja, raspitivali se usrdno kad su stigli u Jeruzalem i konačno se radosno i složno poklonili Novorođenomu.

Susret s Njim ispunio ih je mirom i potaknuo da daju najbolje od onoga što su imali sa sobom i u sebi.

Uđimo u štalu s mudracima i gledajmo dijete s Marijom, majkom njegovom, padnimo na koljena i poklonimo mu se svojim životom. Ne trebamo ga obdariti zlatom, biserima, aromatičnim uljima, ni mirisnim parfemima, kojima darujemo jedni druge. On to ne treba, pa sve je ionako njegovo. Bit će dovoljno da mu se poklonimo i da sada odlučimo učiniti nešto lijepo za njega, čineći nešto lijepo za druge, za one koje volimo, za one koji su u potrebi i nevolji.Što učiniste jednome od ovih najmanjih, meni učinisite.“ Okrenimo svoj život prema nekome, nemojmo ga grčevito stiskati samo za sebe, jer ćemo tada živjeti samo polovično – životariti. A ako li ga prema drugom okrenemo, tada ćemo disati s oba plućna krila, tada će Bog rado ući u naš mali život.

 

Bog se naklonio zemlji, poklonimo se i mi Bogu i zahvalimo mu za sve ono što nam je dobrog i lijepog i najdražeg pred očima, jer je sve to njegov dar nama. Tko je otvoren i iskreno traži Gospodina, taj ga nalazi, a zatim ga još radosnije traži i ide za njim. Istina je da put do Gospodina nije lak ni jednostavan. Možemo se naći u mrklini, krizi, sumnji, u pitanjima o smislu – ponekad nestanu znakovi koji su nas vodili. Ali ako tada ustrajemo i pokažemo upornost i mi ćemo se uzradovati kad ponovno ugledamo znak i konačno susretnemo Onoga za kojim čeznemo. Nakon što smo susreli Kralja, ne možemo se vratiti istim putem; sve ostaje naizgled isto, ali se moramo promijeniti i krenuti drugim, Božjim putem, svjedočeći o susretu koji nam je promijenio život.

Jer mudraci se nisu vratili istim putem, nisu se vratili putem kojim su došli da bi sve prijavili Herodu. Susreli su Krista i vratili su se, piše evanđelje, drugim putem u svoju zemlju.

Dragi vjernici, naš je izvor u Bogu, on je tvorac i darovatelj života, on je ta naša zemlja. Od njega smo nastali, njemu se i vraćamo. Nemojmo ići istim grješnim, materijalnim, ovozemaljskim putem. Vratimo se drugim putem svojemu Ocu. Ako smo stvarno susreli Krista u ovome Božiću kao što su ga susreli i mudraci, znamo drugi put. Vraćajmo se drugim putem u našu obećanu zemlju.

Amen.


Ispis   E-mail