PREDSTAVLJANJE PRETISKA MARIJANSKIH PROPOVIJEDI MIHALJA ŠIMUNIĆA – „SLUŽBA MARIALSKA“ iz 1697. godine

U srijedu 28. lipnja u 19:00 sati u župnoj crkvi Presvetog Trojstva u Nedelišću, u sklopu obilježavanja dana općine Nedelišće, bilo je predstavljanje zbirke marijanskih propovijedi Mihalja Šimunića „SLUŽBA MARIALSKA“ iz 1697. godine. Mihalj Šimunić je bio svećenik, rodom iz Nedelišća. Djelovao je u 17. st. i bio je omiljen marijanski propovijednik.
To je bilo pisano na kajkavskom jeziku, a sada je bio predstavljen pretisak originala na današnji službeni hrvatski jezik. Zbirku propovijedi je priredio prof. Vladimir Mihaljević, a općina je financijski podržala projekt.
Uz profesora Vladimira Mihaljevića o zbirci propovijedi progovorio je prof. dr. Alojz Jembrih, načelnik Općine Nikola Novak i župnik.
Za vrijeme promocije knjige gospođa Nada Žvorc je prekrasno otpjevala nekoliko marijanskih pjesama uz pratnju Ivana Mihaljevića na orguljama.
Mihalj Šimunić rođen je u Nedelišću sredinom 17. stoljeća, a umro je u Zagrebu u studenome 1699.
Po vlastitom svjedočenju školu je polazio u Varaždinu, 1677. godine odlazi u zagrebačko sjemenište, a studij teologije završava u Hrvatskom zavodu u Beču.
Od 1682. je župnik u Donjem Vidovcu, potom u Legradu, 1687. je imenovan zagrebačkim kanonikom, a od 1689. do 1692. obavlja dužnost rektora Hrvatskog zavoda u Bologni.
Kasnije je imenovan za arhiđakona, a 1695. za prefekta i potom rektora Zagrebačkog sjemeništa.
Autor je dviju knjiga propovijedi (˝Služba Marijanska i ˝Fenix pokore˝), obje tiskane 1697. u Zagrebu.
U peštanskoj knjižnici sačuvana je i njegova hrvatsko kajkavska nadgrobna propovijed posvećena Gaboru Crnkoviću iz Črnkovca, tiskana u Zagrebu 1695. godine.
Ta njegova djela svrstavaju ga među najbolje hrvatske prozaike 17. stoljeća, uz J. Habdelića i B. Milovca.
Zahvaljujemo profesoru Mihaljeviću i suradnicima na trudu.
Župnik je u svojem govoru izdvojio dio propovijedi za blagdan pohođenja BDM: „Današnji dan u mojem se kalendaru imenuje Dan Pohođenja. Pun je veselja, pun tajnovitosti, u kojem se riječ čuje od glasa i glas čuje svoju riječ. Jedan Kralj, u utrobi Blažene Djevice Marije – tronu ljepšem od slonove kosti, kreće dijeliti svoju milost. Jedna trudna, ali ničime opterećena djevica, ide služiti, premda je kraljica Neba i zemlje. I mati i sin, jednakim žarom, udjeljuju danas posebnu milost. Njome i ja naviještam današnje sveto pohođenje.
Blažena Djevica Marija, kao kraljica u pohodu, u planinama simbolički prima vlast na kraljevstvom vjekovječnim. Izvore, svraćaš u potoke što žubore među brdima (PS 103,10). To su vode nebeskih milosti po Mariji. Ispuniše se ovime riječi Izaije proroka: Gle Jahve sjedi na brzu oblaku, ulazi u dom Zaharijin, dršću pred njim idoli egipatski, u njedrima premire srce Egipćana.
Umjesto nedostojnih lažnih bogova pokreće se djetešce – zaigra čedo u utrobi, pade ničice i pokloni mu se.
Pohodi me i obdari milostima Milostivna Gospo moja, ne ostavljaj me. Sav moj trud to je tron, o Kraljice moja."