Pepelnica

O PRAHU I PEPELU

 Sveto pismo o prahu i pepelu

            U Knjizi postanka čitamo da je Bog načinio čovjeka iz praha zemaljskoga i udahnuvši u njega čovjek je postao živa duša (usp. Post 2, 7). Dalje čitamo da je čovjek počinio grijeh neposlušnosti, a Bog mu govori: U znoju lica svoga kruh svoj ćeš jesti dokle se u zemlju ne vratiš: ta iz zemlje uzet si bio – prah si, u prah ćeš se i vratiti (Post 3, 19). Da je čovjek samo prah i pepeo, svjestan je već i praotac naše vjere Abraham koji Bogu to i priznaje (Post 18,27). Pepelom se posipala i kraljica Estera kada se molila za svoj narod (Est 4,3). U pepeo je sjeeo i Job nakon što su ga stigle razne nevolje (Job 2,8). Job je također poput Abrhama svjestan da je prah i pepo (Job 30,19). Da tijelo postaje pepo svjestan je i pisac Knjige Mudrosti koji kaže: „pretvorit će se tijelo u pepeo, a duh će se rasplinuti kao lagan zrak (Mudr 2,3).“ I mudri Sirah govori za čovjeka: „Što se toliko oholi prah i pepeo – kad već za života ima crvljiva crijeva? (Sir 10,9)“ Sirah još i kaže: „Gospod nadzire sile na visokim nebesima, a svi su ljudi samo prah i pepeo(Sir 17,32).“ U pepeo je sjeo i ninivljanski kralj, nakon propovijedi proroka Jone (usp. Jon3,6).

            Od svega ovoga možemo reći da prašina i pepeo simboliziraju čovjekovu ništavost bez Boga, no također pepeo ima i ulogu čišćenja. Naime, pepeo od žrtava koje su prinosili Bogu židovski svećenici, miješao se sa vodom kako bi onda škropljenjem tom vodom čistilo Izraelce od grijeha (usp. Heb 19,13). Također, prisjetimo se samo zgode kada su Izraelci napravili zlatno tele za svoj idol, kako je Mojsije pomiješao prah zlatnog teleta s vodom i natjerao Izraelce da piju kao kaznu za njihovo idolopklonstvo (usp. Izl 32, 19-21).

Pepeo i prah su simboli obraćenja

            U središtu današnje Božje riječi, nije ni prah ni pepeo, ni pokora već su oni samo vanjski znakovi našega obraćenja.  Zato i prorok Joel iznosi Božje riječi: „Sada, govori Gospodin, vratite se k meni svim srcem svojim posteć, plačuć i kukajuć (Joel 2,12).“ Dakle, u središtu Pepelnice je Bog koji poziva čovjeka na obraćenje.

Težak put obraćenja

            Što je obraćenje? Obraćenje je težak put povratka Bogu. Kao što se od praha ne može učiniti ništa, kao što od pepela ne može postati ponovno drvo, tako ni čovjek se ne može obratiti sam. Bog koji je svemoguć i koji može od praha napraviti čovjeka, koji može od pepela učiniti lijek, tako može i od grešnog čovjeka učiniti svojim ljubljenim djetetom. No, Bog od nas traži suradnju. Ne smijemo na putu povratka k Bogu se pouzdati u svoje snage jer će nas izdati i prije nego si mislimo. Na tom putu obraćenja – povratka k Bogu, potrebna nam je snaga Duha Svetoga, posebice Njegov dar jakosti. Uz vodstvo Duha Svetoga lakše ćemo se vratiti Bogu. Sada ćemo reći na temelju Božje riječi koja tri koraka moramo napraviti da bi se Bogu vratili.

Od pepela prema milostinji

            Prvi korak koji trebamo napraviti kroz Korizmu je milostinja (usp. Mt 6,3-4). Naš Gospodin nam govori da milostinja mora biti u skrovitosti. Rekli bi da naša milostinja treba biti poput pepela. S jedne strane ne smijemo žaliti ni za ičim što smo kome dali jer kada dajemo nešto, oslobađamo se duha škrtosti. S druge strane kada pomažemo nekom činimo djelo ljubavi pa tako sudjelujemo u Božjem stvarateljskom dijelu. Mi možemo davati milostinju na razne načine: možemo konkretno si dorediti da ćemo određenu svotu nekome dati, ili da ćemo nekome pomoći u materijalnim stvarima, možemo milostinju i davati na način da svoje vrijeme odvojimo za nekoga i na još mnoge druge načine. Važno je samo da tu milostinju dajemo iz ljubavi prema Bogu. Onda takva milostinja nije više pepeo, nego Bogu ugodan prinos. I Bog će nam pomoći da smo Mu korak bliže.

Od pepela prema molitvi

            Kroz korizmeno vrijeme pozvani smo i na drugačiju molitvu. U središtu molitve nisu nam naše želje, nego susret s Bogom. Kada se molimo, dakle, prije svega mislimo da je Bog pokraj nas i da nas sluša. Stoga, molitva ne može biti brbljanje ili nabrajanje svojih želja za zdravljem i uspjehom, nego molitva je iskreni razgovor s Bogom. U korizmenom vremenu, pozvani smo da preispitamo kakav stav imamo prema molitvi i da naša molitva bude osobna i zajednička. Na taj način mi činimo drugi korak k našem povratku prema Bogu.

Od pepela prema postu

            Nakon što počinjemo djelovati prema bližnjemu iz ljubavi prema Bogu, nakon što počinjemo s Bogom razgovarati u iskrenoj molitvi, dolazi i treći korak našega povratka prema Bogu, a to je post. Čovjek današnjice teško se odriče svega. Kao da je danas svaka stvar i sitnica potrebna da bi bili radosni. To je krivi stav. Ispravni stav je da nam ništa na ovome svijetu nije potrebno ako nismo Božji. Dakle, imajmo na pameti da sve na ovome svijetu je prah i pepeo ili da će to postati. Stoga smo pozvani da postimo od naše sebičnosti i egocentrizma. U središtu našega života stavimo Boga pa ćemo imati ono što nam svima jedino treba, a to je mir i Božji blagoslov iliti vječno spasenje.

Zaključna misao

             Danas kada ćemo se posipati pepelom, prisjetimo se tih evanđeoskih naputaka za povratak Bogu. Od pepela idimo prema milostinji, od pepela krenimo na put iskrene molitve, od pepela krenimo prema pravome postu i tako ćemo se u ta tri vrlo zahtjevna koraka vratiti Bogu. No, također zapamtimo da bez Boga ne možemo ništa učiniti, tako ni ta tri koraka. Stoga, započnimo ovu Korizmu uz vodstvo Duha Svetoga koji može oživjeti prah i pepeo, koji može i najgoreg grešnika spasiti i povratiti Bogu. Tako neka bude, amen.

 


Ispis   E-mail