2. korizmena nedjelja

Drage sestre i draga braćo, dragi vjernici! 

Nitko od nas neće krenuti na put ako ne zna kamo ide, ako ne zna cilj. Nitko od nas neće uložiti napor u neki posao ili krenuti uopće nešto raditi ako ne zna što želi napraviti. Ako ne zna koji je cilj njegovog napora i posla. Ako ne promislimo, ako ne planiramo, ako si ne zadamo ciljeve i zadatke, bolje da ni ne započinjemo posao.

Isto je tako i s našom korizmom. To što smo se nečega u korizmi odrekli ili smo si zadali da nešto činimo više ili bolje u korizmi u svakom je slučaju pohvalno, ali može biti i izuzetno beskorisno. Beskorisno će biti ako to, što god bilo, ne ostavi traga i na naš život i poslije ove korizme. Da bi bilo korisno treba nam biti jasan naš cilj, cilj našega putovanja i cilj našega napora u ovo vrijeme korizme, a to zasigurno nije samo patnja i muka našega odricanja u ovoj korizmi.

Zato nas Isus danas skupa s trojicom učenika vodi na goru. Da vidimo što se to događa u slavi koju svi toliko željno iščekujemo. Vodi trojicu učenika na goru jer je znao što ga čeka, muka i smrt. Ali želi da njegovi učenici vide što slijedi nakon križa koji neće zaobići ni njih, Vodi ih zato da im pokaže cilj, da vide i pronađu smisao svega svojega djelovanja koje će kasnije vršiti i da vide smisao patnje i muke. Isus im želi pružiti predokus onoga budućega, one slave koja nas sve čeka u nebu.

To je bilo nadnaravno iskustvo, mi ne možemo do kraja razumjeti i pojmiti što se to točno događalo na gori, ali očito je bilo nešto prekrasno kada čak i sami učenici žele tamo ostati kada kažu da će načiniti sjenice da tamo ostanu. Tada im je postalo jasno što je njihov cilj i što oni zapravo žele. No, Isus to naravno nije dopustio. Znao je da prvo svi moraju proći patnju i muku ovoga života. Da moraju proći svoju korizmu.

Zato, dragi vjernici, nemojmo sami sebe prevariti i tražiti smisao korizme u patnji i odricanju. To bi bili samo prizemljeni i kratkoročni ciljevi. Prizemljeni su ako se samo odričemo nečega zbog tjelesne koristi (hrane da bi se riješili nekoliko kilograma viška, pušenja da bi malo zdravije živjeli i tome slično), a kratkoročni su ako su to ciljevi samo u vrijeme četrdeset dana korizme. To onda nije životno obraćenje s nekim višim ciljem. Sve što činimo u korizmi ili ono što smo se obvezali da ne činimo u korizmi ima smisla samo ako nas to približava Bogu i onoj slavi o kojoj smo čitali u evanđelju.

I dva današnja lika iz čitanja, Abraham iz prvoga čitanja i Pavao iz drugog čitanja prolazili su istu korizmu u svojem životu. Abraham se, možemo reći, odrekao vlastitoga života i svih svojih životnih planova koliko je vjere u Gospodina imao. Zato ga i zovemo praocem naše vjere. On je bio spreman žrtvovati čak i svoga sina iz povjerenja u Gospodina. Pavao pak napušta dobro plaćen posao i osiguranu životnu egzistenciju da bi radio za Kristovu Crkvu i propovijedao njegovo evanđelje.

I vidimo s kolikim je žarom to Pavao činio i koliko je svoj život predao toj zadaći kada danas čitamo da plačući govori Filipljanima. Toliko je osjećaja imao za evanđelje. To je, kažu teolozi, najemotivnija Pavlova poslanica. Upozorava one koji žive kao neprijatelji Kristova križa da im je svršetak propast. Njihov bog je njihov trbuh, a jedina slava koju mogu očekivati je sramota. To je ono što smo prošle nedjelje slušali kada đavao iskušava Isusa. Đavao želi uvjeriti Isusa da su hrana (kaže mu da kamen pretvori u kruh) i zemaljska vlast (obećaje mu vlast nad svim gradovima) ono najvažnije čemu bi čovjek trebao težiti. No, Isus je znao da to nije smisao i cilj života i zato uspješno odbija đavolske kušnje. To kaže i Pavao, trbuh im je bog, a slava za koju se puno ljudi na zemlji bori na kraju će biti sramota.

Pavao otkriva ključ današnjeg evanđelja kad kaže: naša je domovina na nebesima. Mi to čekamo i to je naš cilj. Kada će se ovo naše bijedno tijelo preobraziti i suobličiti se slavnom tijelu Kristovu. Onomu što su učenici u današnjem evanđelju vidjeli i toliko se oduševili da su odmah željeli ostati tamo.

I Pavao završava danas: Stoga, braćo moja ljubljena i željkovana, radosti moja i vijenče moj, tako – čvrsto stojte u Gospodinu.

Draga braćo i sestre, čvrsto stojte u Gospodinu uvijek sa nebeskim ciljem pred očima, a ne zemaljskim. Ne samo kroz ovu korizmu, nego kroz čitav život. Amen.


Ispis   E-mail