3. korizmena nedjelja

Drage sestre i draga braćo,

 

Evanđelje današnje nedjelje, 3. korizmene nedjelje, iako neizravno, cilja na našu savjest. Zato i nije slučajno da smo danas u zbornoj molitvi čuli riječi: …priznajemo da smo grešni, savjest nas optužuje.

Isus u evanđelju uspoređuje dvije nesreće koje su se dogodile u njegovo vrijeme. To je pokolj Galilejaca kod prinošenja žrtve i neka nesreća kada se srušila kula na ljude i ubila ih. Uspoređuje te dvije nesreće s našim životima. Isus želi reći da ti ljudi, koji su tako stradali nisu zaslužili te kazne to jest, nisu po ničemu bili gori od onih ljudi koji slušaju Isusa. Zato ih dva puta pita: mislite li da su oni bili grešniji od drugih? I odmah odgovara: nipošto. I čak dva puta upozorava, ne obratite li se, i vi ćete slično propasti.

Čini se da to znači kako nije poželjno da se uspoređujemo s drugim ljudima, a posebno koban može biti zaključak: Ja sam još dobar, drugi su puno gori. Zato imamo našu savjest. Savjest koja je naša najskrovitija jezgra u kojoj se mi nalazimo sami s Bogom. I u savjesti slušamo Božji glas, u savjesti važemo i odlučujemo što je poželjno činiti ili što trebamo izbjegavati. Nije nam mjera koliko je netko drugi lošiji ili bolji od nas, to nikako ne može biti ispravna mjera, jer mi tuđu savjest ne poznajemo.

Naša je mjera naša savjest i naš intimni odnos s Bogom. Zato je vrlo opasno za nas same pojedinačno uspoređivati se s postupcima drugih ljudi ili se pak tješiti da ipak nismo toliko loši ako ima puno gorih ljudi kraj nas. I zato Isus upozorava svoje slušatelje: Mislite li da su oni koji postradaše bili grješniji od drugih? Nipošto. I to je zapravo potpuno irelevantno.  Isus cilja na našu savjest. Ne želi da se uspoređujemo s drugima, koliko su drugi grješniji od nas pa da time opravdavamo svoje postupke. Isus želi naše obraćenje, bez obzira na to što drugi čine. On nam želi pomoći da se sami, iz naše savjesti i iz našega odnosa s Bogom, odlučimo za svoje vlastito obraćenje bez obzira na to kakvi su drugi ili što će drugi reći. To je ono pravo, osobno obraćenje.

Trebamo primijetiti kako su oba nesretna događaja iz evanđelja bila iznenadna, nitko od onih koji su poginuli nisu bili spremni za smrt. Pilatovi vojnici bez najave ubili su Galilejce koji su prinosili žrtve i kula u Siloamu bez najave se urušila, nitko sigurno nije to mogao očekivati. Zato bismo trebali biti i oprezni s vremenom našega obraćenja, ne predugo čekati. I iako se čini da imamo još vremena, neki više, neki manje, nikada ne znamo ni dana ni časa kada nam se smrt može dogoditi. I zato Isus upozorava, pazite, ne obratite li se, svi ćete slično propasti. Ne želi on reći da će netko nad nama učiniti pokolj ili da ćemo stradati u urušavanju neke zgrade, ali želi nas upozoriti da smrt može doći nenadano i bez najave. I zato je najljepše živjeti tako da smo u svakom trenutku spremni i umrijeti, a to znači u miru sa svojim bližnjima i u miru s Bogom.

U drugom dijelu evanđelja upravo se radi o vremenu koje imamo to jest, nemamo pred sobom. Vidimo da gospodar vinograda sili svojega radnika – vinogradara da posiječe smokvu koja ne donosi roda. Znak je to i nama da nam je smrt svima nad glavom, nad svima koji ne donose roda kojega bi kršćanin u ovome svijetu trebao donositi. Ne prirodna smrt, prirodna smrt ionako čeka i pravednika i grješnika, već ona vječna smrt. To je smrt koju ne želimo da nam se dogodi - da smo zauvijek odvojeni od Boga, od našega izvora.

Iz prispodobe je jasno da nemamo mnogo vremena, jer gospodar i radnik već pregovaraju o vremenu. Gospodar vinograda želi da se smokva posiječe odmah sada, dok vinogradar uspijeva nagovoriti vinogradara da ostavi smokvu još jednu godinu na životu pa će možda dogodine donijeti ploda nakon što je okopa i pognoji.

Draga braćo i sestre, sad je vrijeme milosti i sad je vrijeme spasa. Sad je vrijeme za okopavanje i hranjenje našega života. A dogodine, to jest, nakon korizme, neka se vide naši plodovi da nas smrt ne bi našla nespremne, da ne bi propali slično kao Galilejci i Jeruzalemci iz evanđelja i da nas gospodar ne bi posjekao jer ne donosimo ploda kojega tako željno od nas iščekuje.

Amen.


Ispis   E-mail