4. korizmena nedjelja

Drage sestre i draga braćo,

 

današnje evanđelje već je gotova propovijed. Divna Isusova parabola o rasipnom sinu iznosi neposluh, stradanje i kajanje mlađeg sina, ljubav, dobrotu i praštanje dobrostivog oca, sebičnu, uskogrudnu pravednost starijeg sina. Kakve li potresne drame u nekoliko redaka, drame koja se tako često odigrava ne na pozornicama, ne pred televizijskim kamerama, nego u životu mnogih ljudi i mnogih obitelji. Drame, u kojoj uloge igramo mi sami. Nekad smo i mi rasipni, nepolsušni, buntovni sinovi. Nekad smo isto tako kruti u svojoj pravednosti, teško praštamo kao onaj stariji sin. A daj Bože da budemo pokajnici kao raskajani mladić i puni dobrote i praštanja kao plemeniti otac. Svakako da drama postiže svoj vrhunac u dirljivom kajanju sina odmetnika, kad plačući pada pred noge svog oca s priznanjem svoga grijeha: Oče, sagriješih Bogu i tebi. Nisam više dostojan da se zovem tvojim sinom".

Ta odluka je sazrela u njemu tek nakon gorkih časova poniženja i stradanja, ali ipak još na vrijeme. Našao je jedini put iz zla i grijeha. Kroz skrušeno kajanje i priznanje svoga nedjela.

Draga braćo i sestre, Crkva iznosi pred nas u ovo korizmeno vrijeme ovu parabolu o rasipnom sinu da nas podsjeti na jedini izlaz iz grijeha; kroz skrušeno kajanje, kroz priznavanje grijeha u svetoj ispovijedi. Novija teologija nas upozorava na to: Da sakramenat pokore kao i ostali sakramenti imaju karakter zajedništva.

Sakramente može primiti samo onaj tko je član Crkve; to nam je već i bilo poznato. Ali Crkva je zajednica, i milost Božju dobivamo kao članovi te zajednice i posredstvom te zajednice. Obraćenje nije privatna stvar pojedinca i ne može biti mimo crkvene zajednice. Rasipni sin se vraća u obitelj, u zajednicu, prima ga otac i cijela zajednica, raduju se svi ukućani. Crkva, zajednica vjernika povezuje se s našim obraćenjem ne samo kroz to što podijeljuje oproštenje preko svećenika, nego i primanjem grešnika u zajednicu. S toga i naše kajanje treba obuhvatiti i grijeh protiv zajednice, jer svaki je grijeh ujedno grijeh protiv Crkve, oštećivanje Kristovog mističnog tijela. A posebno je povrijeđena zajednica, ako je naš grijeh konkretno oštetio neke članove zajednice. Naše kajanje treba uključiti povratak zajednici, pomirenje sa svim članovima zajednice.

Kajanje dakle nije samo u osjećaju - žao mi je što smo sagriješili - treba se vidjeti i na djelu!

Trebaš doći pred uvrijeđenog oca, pred uvrijeđenu zajednicu, pred uvrijeđenog brata, sestru i ispraviti nepravdu što si je grijehom učinio. I Juda se kajao za svoj grijeh (Sagriješih, izdadoh krv pravednu") ali nije došao pred uvrijeđenog svog učitelja da pred njim ispravi svoju krivicu.

Korizma je vrijeme obraćenja i pokore. Naučimo li priznavati svoje grijehe i odvažimo li se uvijek ponovno vraćati svome Ocu, naučili smo ono što je bitno. Padnimo i mi skrušeno pred noge nebeskog Oca moleći s raskajanim rasipnim sinom iz Starog Zavjeta, riječima kralja Davida: "Čisto srce stvori mi Bože, i pravi duh pokore obnovi u meni."

AMEN.  


Ispis   E-mail