O VJERI

Hab 1,2-3; 2,2-4; Ps 95,1-2.6-9; 2Tim 1,6-8.13-14; Lk 17,5-10

Uvod

            Imamo mnoštvo religija i religioznih ljudi u svijetu. Statistike govore da od 7,5 milijardi ljudi koliko otprilike živi na Zemlji, njih 6 milijardi je religiozno. Statistike nadalje govore da na Zemlji ima oko 2,4 milijarda kršćana (katolika, pravoslavnih i protestanata), oko 1,1 milijardi muslimana, oko 900 milijuna hinduista, oko 300 milijuna vjernika kineske tradicionalne religije, oko 500 milijuna budista, itd… No, što je zapravo prava vjera?

Vjera

            U Novome zavjetu za vjeru se koristi grčka riječ „pistis“ i to čak 243 puta. Ona znači vjera, vjerovanje, povjerenje, pouzdanje, vjernost. Vjera je prije svega ljudski čin, ali i dar Božji. Da bi čovjek vjerovao treba mu unutarnja pomoć Duha Svetoga (KKC 179). Zato danas slušamo u evanđelju kako apostoli mole Gospodina Isusa da im umnoži vjeru. Tome pak prethodi Isusov govor o beskonačnom opraštanju braći. Izgleda da govor o opraštanju je bio tako težak za apostole da su Isusa zamolili za umnažanje vjere.

Religioznost

             Apostoli nisu bili nevjernici, dapače, bili su itekako religiozne osobe. Svi su se bili Židovi koji su obdržavali Mojsijev Zakon. Ali religioznost, dakle, opća ljudska tvrdnja da se u nešto ili nekoga vjeruje ili obdržavaju neki religijski rituali, nisu dovoljni za ljudsku potpunu sreću. Da bi čovjek bio sretan, potreban je Božjega zahvata tj. Spasenja. Tako da je dar vjere nama ljudima itekako jedan od najvrjedniji jer po vjeri  nas Bog spašava tj. bivamo vječno sretni.

Gorušica i murva

            Kada je Gospodin govorio apostolima, vjerojatno su bili podno murve ili duda kako nam je zapisano u evanđelju. Isus im govori da imaju vjere „kao gorušičino zrno“ rekli bi tom drvetu ispod kojega su bili neka se iščupa s korijenom i presadi u more i ono bi to učinilo. Da bi to razumjeli, moramo znati da Isus se koristi književnim stilom hiperbolom. Nemoguće je uopće nešto takvo napraviti, a i nema razloga odraslo drvo presađivati u more jer tamo ono ne može rasti. Ovom slikom, naime, Gospodin Isus želi nam poručiti kako je vjera zahtjevna. Nije lako biti vjernik. Nije lako vjerovati u Boga – Presveto Trojstvo, nije lako biti član Crkve Katoličke, nije lako obdržavati Zapovijed ljubavi, nije lako ljubiti neprijatelja, nije lako vjerovati u vječnu nagradu ili kaznu, nije lako vjerovati u uskrsnuće. No, ako u sebi prihvatimo te objavljene istine, dogodit će se nešto što znanstveno nikako ne može biti. Dogodit će se Božji zahvat u našem životu i bit ćemo spašeni. Gorušica je samo mali dio koji mi moramo dati, a onda slijedi nešto neviđeno.

 

Služenjem do vjere

            Nakon toga naš božanski Učitelj govori kako se do vjere dolazi predanim služenjem. U tome se Gospodin služi usporedbom sa slugom koji ore njivu ili čuva stoku. Mogli bi reći da smo to svi mi vjernici raznih staleža koji radimo svoj posao. Rad ne smijemo zaboraviti jer to smo dužni činiti. I uz svoj svakodnevni život još smo dužni služiti Gospodinu, pripremiti za njega večeru. A što je drugo ta večera, nego Presveta euharistija. U Knjizi otkrivenja nam piše: „Ako tko posluša moj glas i otvori vrata, ući ću k njemu i večerati s njime, i on sa mnom (Otk 3,20).“ Dakle, kao što s Bogom ništa nije nemoguće, tako su moguće i sve stvari u koje vjerujemo.

Zaključak

            Prva vjera je povjerenje u osobu Isusa Krista. U nikoga drugoga ne smijemo vjerovati, doli u Boga – Oca, Sina i Duha Svetoga. I kako god nam se čine nemogućim vjerske istine, Bogu je sve moguće, a naše povjerenje Njemu urodit će plodom – spasenjem. Do konačnog spasenja pak trebamo Mu služiti u svakodnevnom životu. Nije dovoljno biti religiozan, potrebno je biti praktični vjernik. Tako neka bude, amen.

                       


Ispis   E-mail