O CVIJEĆU

04.04.2020

Ove godine crkve su prazne. Nema nikoga da dočeka Gospodina Isusa. Strah od virusa i državni propisi traže da ljudi ostanu doma. Svećenik sa nekoliko vjernika sami u crkvi slave Boga. Mole za sve župljane i cijeli svijet. U rukama držimo naše domaće cvijeće i želimo razmišljati što ono za nas znači.             „Dani su čovjekovi kao sijeno, cvate ko cvijetak na njivi; jedva ga dotakne vjetar i već ga nema, ne pamti ga više ni mjesto njegovo“ (Ps 103, 15-16). Psalmopojac David uspoređuje čovjekov život sa svijetom koji cvijeta na njivi. Znamo pak da je cvijet lije za oko i ugodan za nos. Tako je i Gospodinu čovjek. Svaki čovjek je poseban cvijet koji na poseban način cvijeta i miriše. No, kao što cvijet vene, tako i čovjekov život ide prema vremenitom kraju. Cvijet nam stoga želi poručiti da smo posebni, ali da smo i prolazni.             Prisjetimo se također da je štap velikog svećenika Arona, brata Mojsijeva, procvjetao (usp. Br 17, 23).  Ono što se čini nemogućim. Bogu je moguće. Suhi drveni štap da procvjeta zvuči nestvarno isto tako zvuči nestvarno da se obrati stari okorjeli zlikovac. No, onaj razbojnik s Isusove desne strane na križu pokazuje da je to moguće. Tako da cvijet na drvenom štapu nam pokazuje da za svakoga postoji prilika za novi život s Bogom.             „Vi ste cvijet naroda, s vama će izumrijeti mudrost“ (Job 12, 2) rekao je patrijarh Job trojici prijatelja koji su ga došli tješiti u njegovoj nevolji. Cvijet naroda, dakle, Job naziva... Opširnije