Rimokatolička župa Presvetog Trojstva Nedelišće
Kratka povijest župe i župne crkve
Župne filijale
Dunjkovec – kapela svetog Josipa radnika
Godine 1973. selo Dunjkovec, koje je tada brojilo 160 domaćinstava, započelo je gradnju kapele. Osnovan je obor za gradnju, kojeg su činili slijedeći članovi: 1. Andrija Trnovčanec, 2. Eva Cimerman, 3. Stjepan Marciuš i 4. Josip Kovačić. Istovremeno je osnovan i Nadzorni odbor, kojeg također čine mještani Dunjkovca: 1. Stjepan Trnovčanec, 2. Stjepan Hrustek i 3. Ivan Sutnjak. Građevinsku dozvolu, nacrt i ostale potrebne dokumente oko gradnje kapele pribavio je mještanin Franjo Cimerman, koji je bio glavni inicijator gradnje kapele. Sagrađena je 1973/4. dobrovoljnim prilozima i radom cijeloga sela Dunjkovec i posebnim zalaganjem obitelji Cimerman i Trnovčanec. Temelji su od betona, a zidovi od montažne cigle. Krovište je od jelovine, pokriveno crijepom. Veličina je kapele 12x6x5 m. Ima sakristiju. Nije išlo lako ali upornost i vjera u Boga donijeli su plodove. Kupljeno je gradilište od Rudolfa Novaka i Katarine iz Dunjkovca uz tada veoma povoljnu cijenu od 450.000 dinara. Budući daje među mještanima prevladavalo uvjerenje da je gradnja ovakovog objekta »neostvareni san«, sedam domaćinstava je sakupilo novac za gradilište i započelo gradnju. Kad su temelji bili gotovi, gotovo svi mještani odazvali su se akciji sakupljanja dobrovoljnih priloga. Potrebno je napomenuti da je bilo mnogo poteškoća oko prikupljanja, jer se nije smjelo ići po kućama. Knjigu blagajne vodila je Rozina Goričanec, a poslije je nastavila Jelena Cimerman. Na dan posvećenja crkve Sv. Josipa radnika, 13. listopada 1974. u prigodnom govoru Jelena Cimerman je među ostalim rekla: »Dobro došli preuzvišeni gospodine Biskupe, prečasna gospodo svećenici, draga braćo i sestre i svi prisutni! Preko našeg gospodina župnika Karla Bubanića pribavljen je nacrt i podnijeta je molba za građevinsku dozvolu, koju su nam nadležni organi Općinske skupštine Čakovec za kratko vrijeme pozitivno riješili, na čemu im se ovom prilikom posebno zahvaljujemo. Isto tako se zahvaljujemo i duhovnim vlastima Zagrebačke nadbiskupije, koji su dali suglasnost za ovu gradnju. Darovano je ukupno oko 16 milijuna starih dinara, od čega na darovatelje izvana otpada oko 10 posto. Kada bi se ovom iznosu pribrojila i vrijednost besplatne radne snage, proizlazi da nas ova kapela sa svim uređajima i instalacijama košta oko 25 milijuna st. din. Prazna kapela ne može biti funkcionalna, zato smo nabavili novo zvono, težine 118 kg, a postolje za njega su izradili i montirali stručnjaci iz Zagreba, tako da nas je s troškovima prijevoza i ugradnje stajalo 1,500.000 st. d. Kip sv. Josipa i MB Marije Pomoćnice, svaki kip košta 437.000 st. d. Tu moram istaknuti da je vrijednost kipa Sv. Josipa platila Katarina Bendelja iz Zagreba, na čemu joj posebno hvala.« Pojedine obitelji ili pojedinci iz našeg sela, također su samostalno financirali nabavku izvjesnih predmeta ili izvođenje nekih radova. Tako na primjer: vrijednost spomen ploče od 171.000 st. d., platila je jedna obitelj. Druga je obitelj o svom trošku nabavila stakla za sve prozore i vrata u vrijednosti od 260.000 st. din. Jedna osoba kupila je luster u vrijednosti od 140.000 st. d. Ostala oprema kapele i sakristije plaćena je iz prikupljenih dobrovoljnih priloga (zabilježila Jelena Treska, r. Cimerman). Požrtvovnim radom domaćih obrtnika i zanatlija sagrađen je Božji dom, ponos sela Dunjkovca. Zahvaljujući dobrovoljnim prilozima svih mještana Dunjkovca izgradnja je brzo napredovala i već iduće godine 1974. bila je privedena kraju. Svojim prilogom, kao bivši mještani Dunjkovca pomogli su: Katarina Bendelja koja je tada živjela u Zagrebu i Juraj Marciuš sa boravkom u Osijeku. Ovo selo - pretežno radničkim stanovništvom - odlučilo je ovaj svoj sveti hram posvetiti Sv. Josipu radniku. Vlč. g. Leonard Logožar nabavio je kipove Sv. Josipa i Sv. Marije Pomoćnice, slike Križnog puta i još ostali crkveni inventar, na čemu su mu mještani sela veoma zahvalni. Tim više smo mu zahvalni jer tada više nije bio kapelan u našoj župi. Bilo je još mnogo detalja koje su mještani poklanjali: zlatni lančić s križem na kipu Majke Božje, luster u sredini crkve, tepih kod oltara, raspelo, koji danas krase našu kapelu. 13. listopada 1974. bio je najradosniji dan za Dunjkovec. Toga dana prvi puta u ovoj kapeli Sv. Josipa radnika služena je Sv. Misa za sve dobročinitelje. Kapelu je posvetio preuzvišeni gospodin biskup dr. Josip Salač i predvodio koncelebriranu Sv. Misu s više svećenika. Od 1974 - 1992. u kapeli je učinjeno slijedeće: elektrificirano je zvono, uveden vodovod, nabavljene električne orgulje, napravljena ograda oko kapele, uveden razglas itd. Izgradnjom crkve u Dunjkovcu osjetno je povećan broj polaznika Svetoj misi. Lijepo je svećeniku promatrati vjernike Dunjkovca i Pretetinca - kako svojim prisustvom svake nedjelje, ispune crkvu. Kapela je posvećena sv. Josipu Radniku. U kapeli se nalazi: drveni oltar prema narodu, kip sv. Josipa Radnika (terakota), kip Kraljice kršćana (terakota), slike: sv. Terezije, sv. Nikole Tavelića, 14 postaja Križnoga puta. Tu je i prazan kor; ima klupe za narod. U tornju je zvono, teško 80 kg, elektrificirano, nabavljeno u Zagrebu 1974. U sakristiji su: pisaći stol za knjige, drveni ormar za crkveno ruho, vješalica, obična stolica, sat kopčalica za zvono i električno brojilo s osiguračima. Misno ruho u vlasništvu kapele: amikt, alba, cingulum, roketa, korporal, purifikatorij, rupčić lavabo, od boromejki 2 bijele, po jedna crvena, zelena, ljubičasta. Kapela ima: pozlaćeni kalež s patenom, misal, Nedjeljna čitanja.
Pretetinec - kapele Presvetog Trojstva i sv. Florijana
Puščine – kapela Uznesenja Marijina na nebo
Puščine su kao mjesto najveća filijala u župi Nedelišće, a mjesto je smješteno na glavnoj cesti između Varaždina i Čakovca (prije samog Nedelišća ako se ide iz Vraždina). U tome mjestu nalaze se dvije kapele: kapela sv. Križa i kapela Uznesenja Marijina na nebo.
Kapela sv. Križa podignuta je u drugoj polovici 19. stoljeća. Ograda oko kapele je podignuta 1959. godine, a 2005. je obnovljena izvana i iznutra. Budući da je ta kapela premalena za vjernike u Puščinama (njih 1/3 stane u nju), prišlo se izgradnji nove, veće kapele koja je posvećena Uznesenju Marijinu na nebo. | ||
Prvi pokretač pitanja gradnje nove kapele je vlč. Franjo Talan koji 1978. godine najprije traži od Nadbiskupskog duhovnog stola u Zagrebu upute za proširenje kapele sv. Križa. No, proširenje nije dozvoljeno od Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Zagrebu. Vlč. Marijan Mihoković traži 1990. godine od Dobrovoljnog vatrogasnog društva u Puščinama dodjelu zemljišta za lokaciju nove kapele i ubrzo dobiva pozitivan odgovor. Novi župnik Pavao Markač počinje s gradnjom kapele 1992. godine. Blagoslov kamena temeljca je obavio 20. rujna 1992. god. biskup Juraj Jezerinac, a blagoslov nove kapele je bio 24. srpnja 1994. god. po rukama uzoritog kardinala Franje Kuharića. Kapela je dimenzija 22,5x11,5x28m. |
Slakovec – kapela sv. Križa i sv. Florijana
Na mjestu gdje je bio postavljen križ, a uz kojeg je rasla lipa, godine sagrađena je kapelica koja zajedno sa lipom i danas postoji doprinosom mještana 1908. Postavljen je novi križ koji zajedno sa kapelom i lipom svjedoče povijest Hrvata u nas. Zidana je ciglom, pokrivena crijepom. Duga je 6 m, široka 3, visoka 12. Ima toranj i u njemu zvono, teško 100 kg. 1975. kapela je obnovljena i ograđena željeznom ogradom. Oltar je od kamena, iznad njega veliki križ. Na zidovima visi nekoliko slika. U kapeli je harmonij 1975. u dobrom stanju. Veoma malo mjesto koje tih godina ne broji ni pedesetak kuća (obitelji) naručuje u Budimpešti lijevanje zvona teškog 125 kilogrami koje je postavljeno 1921. godine. Kapelski odbor čine tri člana koji se brinu o kapelici, te 1966. obnavljaju kapelu u Slakovcu, dobrovoljnim radom. Zaslugom župnika vlč. Marijana Skomerža od g. 1986. Svete mise služe se svake nedjelje. S obzirom na bogat vjerski život, Slakovčani iniciraju dogradnju svoje kapele. Osnovan je kapelski odbor od 12 članova. Godine 1990. pristupa se dogradnji kapelice. Složni i požrtvovni ljudi Slakovca već 19. travnja 1990. postavljaju temelje za proširenje kapele, koje blagoslivlja velečasni Antun Kovač, svećenik u mirovini (domaći sin). Dobrovoljnim radom, darovateljima iz samog mjesta kao i iz inozemstva (od domaćih inozemaca), te darovatelja iz okolnih mjesta završen je popravak stare kapele i dogradnja novog dijela crkve. Pribavljena je sva potrebna dokumentacija te odobrenja crkvenih i državnih vlasti (Zavod za zaštitu spomenika kulture - Zagreb). Arhitekt gospodin Tibor Horvat dao je dušu dograđenoj kapelici. Slakovčani s ponosom svakome pokazuju svoju dograđenu crkvu. Krasotica crkva najprepoznatljiviji je znak Slakovca. Najviše su se žrtvovale obitelji Ivana Senčara i Stjepana Horvata. Dakako i mnogi drugi, zapravo cijelo mjesto! Dana 23. rujna 1990. svečani, nezaboravan trenutak: blagoslov, posvećenje kapele u Slakovcu, koje je lijepo obavio msgr. Ivan Vragović, arhiđakon Međimurja, uz brojne svećenike i mnoštvo naroda te predstavnika vlasti. Župnik Marijan Mihoković puno je doprinio ovom radosnom događaju. No, Slakovčani ne miruju, već su g. 1991. (srpanj) elektrificirali zvono, koje svojim milim glasom zove vjernike na molitvu i nedjeljnu Sv. misu. Kapela ima kalež i misno ruho, za Mise, koja se ovdje slavi više puta u godini.