Godine 1973. selo Dunjkovec, koje je tada brojilo 160 domaćinstava, za­počelo je gradnju kapele. Osnovan je obor za gradnju, kojeg su činili slije­deći članovi: 1. Andrija Trnovčanec, 2. Eva Cimerman, 3. Stjepan Marciuš i 4. Josip Kovačić. Istovremeno je osnovan i Nadzorni odbor, kojeg također čine mještani Dunjkovca: 1. Stjepan Trnovčanec, 2. Stjepan Hrustek i 3. Ivan Sutnjak. Građevinsku dozvolu, nacrt i ostale potrebne dokumente oko gradnje kapele pribavio je mještanin Franjo Cimerman, koji je bio glavni inicijator gradnje kapele. Sagrađena je 1973/4. dobro­voljnim prilozima i radom cijeloga sela Dunjkovec i posebnim zalaganjem obitelji Cimerman i Trnovčanec. Temelji su od betona, a zidovi od montaž­ne cigle. Krovište je od jelovine, pokriveno crijepom. Veličina je kapele 12x6x5 m. Ima sakristiju. Nije išlo lako ali upornost i vjera u Boga donijeli su plodove. Kupljeno je gradilište od Rudolfa Novaka i Katarine iz Dunjkovca uz tada veoma povoljnu cijenu od 450.000 dinara. Budući daje među mještanima prevladavalo uvjerenje da je gradnja ovakovog objekta »neostvareni san«, sedam domaćinstava je sakupilo novac za gradilište i započelo grad­nju. Kad su temelji bili gotovi, gotovo svi mještani odazvali su se akciji sa­kupljanja dobrovoljnih priloga. Potrebno je napomenuti da je bilo mnogo poteškoća oko prikupljanja, jer se nije smjelo ići po kućama. Knjigu blagaj­ne vodila je Rozina Goričanec, a poslije je nastavila Jelena Cimerman. Na dan posvećenja crkve Sv. Josipa radnika, 13. listopada 1974. u pri­godnom govoru Jelena Cimerman je među ostalim rekla: »Dobro došli preuzvišeni gospodine Biskupe, prečasna gospodo svećenici, draga braćo i ses­tre i svi prisutni! Preko našeg gospodina župnika Karla Bubanića pribavljen je nacrt i podnijeta je molba za građevinsku dozvolu, koju su nam nadležni organi Općinske skupštine Čakovec za kratko vrijeme pozitivno riješili, na čemu im se ovom prilikom posebno zahvaljujemo. Isto tako se zahvaljuje­mo i duhovnim vlastima Zagrebačke nadbiskupije, koji su dali suglasnost za ovu gradnju. Darovano je ukupno oko 16 milijuna starih dinara, od čega na darovatelje izvana otpada oko 10 posto. Kada bi se ovom iznosu pribrojila i vrijednost besplatne radne snage, proizlazi da nas ova kapela sa svim uređajima i instalacijama košta oko 25 milijuna st. din. Prazna kapela ne može biti funkcionalna, zato smo nabavili novo zvo­no, težine 118 kg, a postolje za njega su izradili i montirali stručnjaci iz Za­greba, tako da nas je s troškovima prijevoza i ugradnje stajalo 1,500.000 st. d. Kip sv. Josipa i MB Marije Pomoćnice, svaki kip košta 437.000 st. d. Tu moram istaknuti da je vrijednost kipa Sv. Josipa platila Katarina Bendelja iz Zagreba, na čemu joj posebno hvala.« Pojedine obitelji ili pojedinci iz našeg sela, također su samostalno     finan­cirali nabavku izvjesnih predmeta ili izvođenje nekih radova. Tako na pri­mjer: vrijednost spomen ploče od 171.000 st. d., platila je jedna obitelj. Dru­ga je obitelj o svom trošku nabavila stakla za sve prozore i vrata u vrijednos­ti od 260.000 st. din. Jedna osoba kupila je luster u vrijednosti od 140.000 st. d. Ostala oprema kapele i sakristije plaćena je iz prikupljenih dobrovoljnih priloga (zabilježila Jelena Treska, r. Cimerman). Požrtvovnim radom domaćih obrtnika i zanatlija sagrađen je Božji dom, ponos sela Dunjkovca. Zahvaljujući dobrovoljnim prilozima svih mještana Dunjkovca izgradnja je brzo napredovala i već iduće godine 1974. bila je privedena kraju. Svojim prilogom, kao bivši mještani Dunjkovca pomogli su: Katarina Bendelja koja je tada živjela u Zagrebu i Juraj Marciuš sa bo­ravkom u Osijeku. Ovo selo - pretežno radničkim stanovništvom - odlu­čilo je ovaj svoj sveti hram posvetiti Sv. Josipu radniku. Vlč. g. Leonard Logožar nabavio je kipove Sv. Josipa i Sv. Marije Pomoćnice, slike Križnog puta i još ostali crkveni inventar, na čemu su mu mještani sela veoma za­hvalni. Tim više smo mu zahvalni jer tada više nije bio kapelan u našoj župi. Bilo je još mnogo detalja koje su mještani poklanjali: zlatni lančić s kri­žem na kipu Majke Božje, luster u sredini crkve, tepih kod oltara, raspelo, koji danas krase našu kapelu. 13. listopada 1974. bio je najradosniji dan za Dunjkovec. Toga dana prvi puta u ovoj kapeli Sv. Josipa radnika služena je Sv. Misa za sve dobro­činitelje. Kapelu je posvetio preuzvišeni gospodin biskup dr. Josip Salač i predvodio koncelebriranu Sv. Misu s više svećenika. Od 1974 - 1992. u kapeli je učinjeno slijedeće: elektrificirano je zvono, uveden vodovod, nabavljene električne orgulje, napravljena ograda oko ka­pele, uveden razglas itd. Izgradnjom crkve u Dunjkovcu osjetno je povećan broj polaznika Svetoj misi. Lijepo je svećeniku promatrati vjernike Dunj­kovca i Pretetinca - kako svojim prisustvom svake nedjelje, ispune crkvu. Kapela je posvećena sv. Josipu Radniku. U kapeli se nalazi: drveni oltar prema narodu, kip sv. Josipa Radnika (terakota), kip Kraljice kršćana (terakota), slike: sv. Terezije, sv. Nikole Tavelića, 14 postaja Križnoga puta. Tu je i prazan kor; ima klupe za narod. U tornju je zvono, teško 80 kg, elektrificirano, nabavljeno u Zagrebu 1974. U sakristiji su: pisaći stol za knjige, drveni ormar za crkveno ruho, vje­šalica, obična stolica, sat kopčalica za zvono i električno brojilo s osigurači­ma. Misno ruho u vlasništvu kapele: amikt, alba, cingulum, roketa, korporal, purifikatorij, rupčić lavabo, od boromejki 2 bijele, po jedna crvena, zelena, lju­bičasta. Kapela ima: pozlaćeni kalež s patenom, misal, Nedjeljna čitanja.