U Wiener Neustadtu danas je svečano obilježena obljetnica pogibije Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana simbola hrvatske borbe za slobodu i dostojanstvo.

Program je započeo u 11:00 sati izvođenjem hrvatske himne u izvedbi crkvenog zbora Serafini iz Pušćina. Nakon toga uslijedilo je paljenje svijeća i polaganje vijenca u znak pijeteta prema pogubljenim hrvatskim velikanima.

U svečanosti su sudjelovali brojni uzvanici i predstavnici javnog života, među kojima predsjednik Zrinske garde Čakovec Đuro Bela, gradonačelnica Čakovca Ljerka Cividini, veleposlanik Republike Hrvatske u Austriji Danijel Dončić te zamjenica gradonačelnika Wiener Neustadta

Također su nazočili gardisti Zrinske garde Čakovec, predstavnici Družbe “Braća Hrvatskoga Zmaja”, župnik iz Nedelišća te duhovnik Zrinske garde, kao i brojni drugi sudionici.

Nakon protokolarnog dijela, održani su prigodni govori u kojima je naglašena važnost očuvanja povijesne istine i sjećanja na žrtvu Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana, čija je pogibija ostavila dubok trag u hrvatskoj povijesti i identitetu.

U 13:00 sati duhovnik Zrinske garde i župnik uz Nedelišća predvodio je svetu misu u katedrali, čime je obilježavanje dobilo i snažnu duhovnu dimenziju. Liturgijsko pjevanje animirali su župni dječji zbor iz Nedelišća pod vodstvom Ive Novak te crkveni zbor Serafini iz Pušćina pod vodstvom Jelene Grubić.

U pratnji djece bili su i njihovi roditelji i rodbina, koji su svojim dolaskom dodatno podržali ovo značajno okupljanje. Oba zbora pokazala su zajedništvo, ozbiljnost i visoku kvalitetu pjevanja, pridonoseći svečanosti i dostojanstvu cijelog događaja.

Ovaj susret u Wiener Neustadtu još jednom je potvrdio važnost zajedničkog čuvanja povijesne i duhovne baštine hrvatskog naroda, ali i zajedništvo čitave župe!

U mjestu Pretetinec - župa Nedelišće, nedavno je dovršena obnova raspela koje već desetljećima predstavlja važan simbol vjere i zajedništva lokalnog stanovništva.

Raspelo je izvorno podignuto 1948. godine, prema želji pokojnog Ivana Novaka, a izgradnju je realizirala njegova supruga Regina. Ovaj čin bio je izraz duboke osobne pobožnosti, ali i trajni dar zajednici u vremenu koje je nosilo brojne izazove.

Tijekom godina raspelo je postalo prepoznatljivo mjesto okupljanja mještana, osobito u prigodama molitve. Kao takvo, zauzima posebno mjesto u duhovnom i kulturnom identitetu Pretetinca.

Obnova provedena 2026. godine vraća ovom vrijednom spomeniku njegov izvorni sjaj i dostojanstvo. Zahvaljujući uloženom trudu i brizi, raspelo je očuvano za buduće generacije, koje će u njemu moći prepoznati dio svoje povijesti i tradicije.

Ujedno, obnovljeno raspelo neka bude i podsjetnik svima koji prolaze tim putem da zastanu, prekriže se i u tišini upute kratku molitvu. Ono nas podsjeća na temeljnu istinu kršćanske vjere – da smo po križu spašeni i otkupljeni.

Poseban poziv upućuje se mještanima da se okupljaju na zajedničku molitvu krunice tijekom mjeseca svibnja i listopada, čuvajući tako živu tradiciju vjere i zajedništva u svom mjestu..

Ispunjeni dubokim mirom i zahvalnošću, vjernici su se vratili u Nedelišće.

Od 13. do 18. travnja naše župno hodočašće u Portugal okupilo je 90 hodočasnika koje su kroz ovo snažno duhovno iskustvo vodila dva vodiča, uz stalnu duhovnu pratnju župnika i kapelana. Posebnost ove skupine bila je i njezina raznolikost – najmlađa hodočasnica imala je samo 6 godina, a najstariji sudionik 78. Unatoč razlici u godinama, svi su disali kao jedno srce, okupljeni oko iste želje: susresti Boga, produbiti vjeru i iskusiti snagu molitve na svetim mjestima.

Put prema Fatimi – ulazak u milost

U ranim jutarnjim satima započelo je naše putovanje. Dok je jedna skupina bila usmjerena na put prema zračnoj luci i daljnji let, druga skupina imala je milosni početak – svetu misu u Italiji. Taj susret s Kristom već na početku hodočašća dao je duboki duhovni ton cijelom putovanju.

Nakon dolaska u Lisabon nastavili smo prema Fatimi, uz zaustavljanje u slikovitom gradiću Óbidosu. Njegove uske ulice i posebna atmosfera uveli su nas u ljepotu Portugala, ali srca su već bila usmjerena prema Fatimi.

Večer u svetištu obilježila je prva zajednička molitva i osjećaj dubokog mira.

Fatima – srce hodočašća

Drugi dan bio je u potpunosti posvećen Fatimi. Uz stručno vodstvo upoznali smo Kapelicu ukazanja i Baziliku Gospe od krunice. Zajednička sveta misa bila je središnji trenutak dana, u kojem smo kao zajednica prinijeli svoje nakane.

Posebno snažan bio je križni put prema mjestu ukazanja Anđela Portugala. U tišini i sabranosti, svatko je nosio svoje molitve, ali i osjećao snagu zajedništva.

Večer je donijela jedan od najdirljivijih trenutaka hodočašća – procesiju sa svijećama i molitvu krunice. More svjetla, pjesma i molitva stvorili su ozračje koje se teško može opisati riječima.

Lisabon – susret vjere i povijesti

Treći dan započeo je izletom u Lisabon. U četvrti Belém razgledali smo znamenitosti povezane s velikim pomorskim otkrićima, a zatim nastavili prema središtu grada.

Vrhunac dana bila je sveta misa u crkvi sv. Antuna, rođenog upravo u Lisabonu. Bio je to snažan trenutak povezanosti s jednim od najomiljenijih svetaca Crkve.

Šetnja kroz Baixu i Alfamu omogućila nam je upoznavanje autentičnog života grada, njegovih ulica, ljudi i duha.

Tragovi povijesti i večer duboke duhovnosti

Četvrti dan donio je bogat program. Posjetili smo Tomar i impresivni Convento de Cristo, zatim Batalhu i veličanstvenu gotičku baziliku, kao i Alcobaçu – jedno od najvažnijih duhovnih središta Portugala.

Dolazak na Atlantski ocean, posebno u Nazaréu, bio je trenutak divljenja prirodi i Božjem stvaranju.

Navečer je dio hodočasnika sudjelovao na večeri tradicionalne FADO glazbe, doživjevši dubinu portugalske duše kroz pjesmu i emociju.

No, središnji duhovni vrhunac dana bila je procesija s Presvetim Oltarskim Sakramentom u Fatimi. U tišini, sabranosti i klanjanju, hodočasnici su hodali uz Gospodina, noseći svoje molitve i zahvalnosti. Taj trenutak ostavio je snažan pečat u srcima svih sudionika.

Porto – ljepota zajedništva

Peti dan bio je posvećen Portu. Razgled grada obuhvatio je njegove najpoznatije znamenitosti – toranj Clérigos, crkvu sv. Franje i živopisne gradske ulice. Slobodno vrijeme omogućilo je osobni doživljaj grada.

Posebno iskustvo bilo je i za one koji su posjetili vinske podrume u Vila Nova de Gaia.

No, dan nije završio samo razgledom. Povratkom u Fatimu ponovno smo se okupili u večernjoj procesiji sa svijećama, uz molitvu krunice. To zajedništvo u molitvi još je jednom snažno povezalo sve hodočasnike.

Oproštaj i novi početak

Šesti dan započeo je svetom misom u jednoj od kapela u Fatimi. Bio je to poseban i intiman trenutak oproštaja od svetišta, ali i zahvale za sve primljene milosti.

Nakon toga uputili smo se prema Cabo da Roci, najzapadnijoj točki Europe. Pogled na beskrajni ocean bio je snažna slika – granica kopna, ali i otvorenost prema novim horizontima.

Na povratku smo prošli kroz Cascais i Estoril, a zatim se zaustavili kod Krista Otkupitelja iznad Lisabona, gdje smo još jednom u tišini promotrili grad i zahvalili na svemu proživljenom.

Zajedništvo koje ostaje

Ovo hodočašće bilo je više od putovanja – bilo je to iskustvo Crkve u malom. Uz stalnu prisutnost i vodstvo naših svećenika, molitve, svete mise, procesije sa svijećama i brojni zajednički trenuci utkali su među hodočasnicima duboku povezanost.

Devedeset ljudi, od najmlađih do najstarijih, dva vodiča, župnik i kapelan – ali jedno srce. Srce koje je u Fatimi pronašlo mir, snagu i novu vjeru za svakodnevni život.

Ovo nije bio kraj puta, nego početak dubljeg hoda s Bogom.