Svećenik Varaždinske biskupije i vanjski suradnik na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu Karlo Šimek obranio je u ponedjeljak 12. listopada 2026. na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci doktorski rad pod naslovom „Dominacija, ugled, moć i zadovoljstvo u romantičnim vezama“.
Mentor doktorske disertacije bio je izv. prof. dr. Asmir Gračanin, a članovi povjerenstva za obranu bili su: red. prof. dr. Igor Kardum (predsjednik), izv. prof. dr. Petra Anić (članica) i red. prof. dr. Ivana Hromatko (članica).
Dominacija i ugled predstavljaju dva različita motiva za postizanje socijalne moći koji mogu imati učinak na zadovoljstvo u romantičnoj vezi. Motiv dominacije odnosi se na potrebu za prisiljavanjem i zastrašivanjem drugih radi postizanja poslušnosti, dok se motiv ugleda odnosi na potrebu za stjecanjem poštovanja i divljenja na temelju vlastitih vještina i znanja.
Cilj doktorske disertacije bio je ispitati aktorske i partnerske učinke motiva dominacije i ugleda na zadovoljstvo u romantičnim vezama. U tu svrhu provedena su dva istraživanja: prvo na uzorku studenata (N = 286), primjenom eksperimentalne i upitničke metode te drugo na uzorku kohabitirajućih romantičnih parova (N = 155) primjenom upitničke metode.
Rezultati eksperimentalnog dijela istraživanja pokazali su da visoki motiv dominacije ima negativnu partnersku vrijednost, dok visoki motiv ugleda ima pozitivnu partnersku vrijednost kod muškaraca i žena, što je u skladu s prethodnim istraživanjima preferencija prema dominantnijim i uglednijim partnerima.
Nadalje, rezultati upitničkog dijela prvog istraživanja pokazuju kako motivi dominacije i ugleda muškaraca i žena nisu povezani s njihovim osjećajem moći u vezi ni zadovoljstvom u vezi, a osjećaj njihove vlastite moći ne posreduje odnos između motiva dominacije i ugleda i zadovoljstva u vezi. Dodatno, osjećaj vlastite moći žena i muškaraca povezan je s njihovim zadovoljstvom u vezi.
U drugom istraživanju utvrđeno je da motiv dominacije ima negativne aktorske i partnerske učinke na zadovoljstvo u vezi kod muškaraca, dok ti učinci nisu bili statistički značajni kod žena. Nadalje, negativne i pozitivne emocije posredovale su negativan odnos između motiva dominacije i zadovoljstva u vezi obaju spolova, što je u skladu s prethodnim nalazima o učincima dominacije na socijalne odnose. Osim toga, motiv ugleda nije bio pozitivno povezan s pozitivnim emocijama niti je pokazao značajne pozitivne aktorske ili partnerske učinke na zadovoljstvo u vezi. Kod žena je, međutim, utvrđen pozitivan aktorski učinak motiva ugleda na negativne emocije. Negativne emocije posredovale su negativne aktorske i partnerske učinke motiva ugleda na zadovoljstvo u vezi muškaraca i žena. Nadalje, ni motiv dominacije ni motiv ugleda nisu bili pozitivno povezani s osjećajem moći u vezi za oba spola. Aktorski i partnerski učinci osjećaja moći na zadovoljstvo u vezi bili su pozitivni kod žena, dok nisu bili statistički značajni kod muškaraca.
Sveukupno, nalazi istraživanja upućuju na to da motiv dominacije negativno djeluje na poželjnost partnera i zadovoljstvo vezom, dok motiv ugleda pozitivno doprinosi poželjnosti partnera, ali ne pokazuje značajan učinak na zadovoljstvo vezom.
Karlo Šimek, rođen je 1978. godine u Varaždinu. Filozofsko-teološki studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu započeo je 1997. godine, gdje je završio prve dvije godine studija. Potom je 1999. godine nastavio studij filozofije i teologije na Sveučilištu cara Franje Leopolda u Innsbrucku u Austriji te živio u međunarodnom zavodu Collegium Canisianum. U Innsbrucku je 2000. godine stekao bakalaureat iz filozofije, a 2003. magistrirao je teologiju (iz područja dogmatske teologije) radom „Misterij zla u otkupljenom svijetu. Analiza lika Sotone u kontekstu mimetičke teorije Rene Girarda i dramatičke teologije“.
Od 2004. do 2008. godine bio je poglavar u Bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu. U Rimu je 2008. godine započeo studij psihologije na Papinskom salezijanskom sveučilištu, gdje je 2011. godine postigao bakalaureat iz odgojne i razvojne psihologije radom „Socijalnokognitivna teorija Alberta Bandure. Razvoj i značaj“. Nakon toga je započeo studij kliničke psihologije i psihologije zajednice te 2015. godine magistrirao radom „Promocija zdravlja u svećeničkom životu“. U Rimu je od 2012. do 2014. pohađao i završio dvogodišnji tečaj iz art terapije (glazba, ples, slikanje, teatar). Od 2013. do 2014. pohađao je tečaj iz psihologije poziva i specijalnog pastorala na Papinskom lateranskom sveučilištu na Institutu religioznih znanosti „Ecclesia Mater“. Od 2014. do 2018. godine polazio je edukaciju iz kibernetike i sistemske terapije. Vanjski je suradnik na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, izvijestili su iz Referade poslijediplomskog studija KBF-a u Zagrebu.
